Nebeske0004

Poznatim arheološkim lokalitetom „Nebeske stolice“ na Kopaoniku malo se bavili arheolozi, takođe i istoričari. Danas, po mišljenju mnogih na lokalitetu se nalazila dva objekta: rimska građevina nejasne namene i ranohrišćanska bazilika.

Međutim, na osnovu skromne istorijske literature može se zaključiti da su se ovde nalazile još dve građevine: srednjovekovna crkva, kao i crkva brvnara i obe su bile posvećene Sv. Prokopiju zaštitniku rudara. U daljem tekstu namera mi je da nešto više kažem o svim pomenutim objektima na ovom lokalitetu.

Arheološki lokalitet „Nebeske stolice“ nalazi se neposredno ispod Pančićevog vrha, u ataru sela Ravništa u blaževačkom kraju, na nadmorskoj visini od 1800 m i na samoj administrativnoj granici sa Kosovom. Lokalitet „Nebeske stolice“ označava brdo u čijem se podnožju nalaze stene koje dominiraju okolinom, a koje je još 1895. godine vojvoda Mišić, tada kao mlad oficir, tako nazvao. Ovaj arheološki lokalitet evidentiran je od strane stručnjaka Narodnog muzeja iz Kraljeva 1984. godine. Sistematska istraživanja na lokalitetu započeta su tek 1998. godine.

„Na „Nebeskim stolicama“ pronađena je ranohrišćanska bazilika sa dvostrukom apsidom, građena u tehnici lomljenog i pritesanog kamena, sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom. Crkva ima složenu osnovu koju čine narteks, naos, severni brod i južni aneks. Građenje je sasvim prilagođeno konfiguraciji terena tako da su oltarski prostor i narteks fundirani na živoj steni. Ova bazilika, sačuvana samo u osnovi, u temeljnoj zoni i donjem nivou zidova, nekada je bila reprezentativna, sudeći po fragmentima živopisa pronađenim u sloju rušenja na nivou poda, u oltarskoj zoni, kao i na osnovu ostataka mozaičnog poda koji se sačuvao u severoistočnom delu naosa, u površini od 2,70 h 0,51 m. Pošto su fragmenti fresaka veoma usitnjeni nije moguće utvrditi njihove ikonografske i stilske karakteristike, tako da ostaju jedino kao dokaz da je crkva nekada bila oslikana“.1

Očuvani deo mozaika, koji se nekada prostirao po čitavoj površini naosa, činio je rubnu zonu, odnosno friz, bio je podeljen na polja u kojima su prikazani geometrijski i zoomorfni motivi, među kojima je ptica paun, koja kao i na drugim ranohrišćanskim kompozicijama ima svoju simboličku vrednost, vezanu za duhovni svet, koja simbolizuje Vaskrsenje. Antički umetnici, kao i oni potonji, strogo su vodili računa o simbolici motiva i boja, pa tako i ovde, na ranohrišćanskom mozaiku pojavljuje se bela, crvena i plava boja koje, takođe, imaju svoju jasnu simboliku. Pronađeni su i fragmenti prozorskog stakla, ali istraživači nisu u mogućnosti da rekonstruišu oblik i raspored prozorskih okana, jer je bazilika sačuvana samo u niskom nivou zidova. Ipak, imajući u vidu ostatke mozaičkog poda, fragmente fresaka i prozorskog stakla, može se pretpostaviti da je ova bazilika imala jasno osmišljeni ikonografski program. Na osnovu fragmenata sačuvanog mozaika, njegov nastanak se okvirno datuje u kraj V ili VI vek.2

Na lokalitetu „Nebeske stolice“ otkrivena je i jedna rimska građevina u kojoj je pronađen novac rimskih careva, kao i fragmenti rimskih keramičkih i staklenih posuda. Posebnu pažnju zaslužuje rimski reljef, izuzetno fine izrade, sa prikazom nagog muškog lika sa plaštom preko ramena. Na lokalitetu su pronađeni delovi nakita kao što su fibule, koje predstavljaju najkarakterističniji tip predmeta rimske epohe. Među fibulama pojavljuje se tip sa posuvraćenom nogom i tip krstastih. Na osnovu stilskih karakteristika pronađenih fibula one se datuju u drugu polovinu IV veka. Za razliku od fibula, pronađene narukvice sa motivom lažne pletenice od staklene paste se vremenski opredeljuju od IV do VI veka. Na osnovu pronađenog novca može se sa velikom sigurnošću zaključiti da se na ovom lokalitetu život odvijao u periodu od III do VI veka.3

„Ranohrišćanska bazilika, rekli bismo, atipične osnove, utoliko što nam direktne analogije nisu poznate, građena je jednovremeno. Na objektu nisu uočene nikakve srednjovekovne intervencije, kulturni sloj nije posedovao pokretni arheološki materijal iz srednjovekovnog doba...“4. Na osnovu ovih tvrdnji Gordane Tošić i Dušana Raškovića, koji su vršili arheološka istraživanja na ovom lokalitetu, nameće se zaključak da se na pomenutoj bazilici nisu vršile nikakve građevinske inicijative u srednjem veku. Međutim, kada se čovek nađe na samom arheološkom lokalitetu, teško da se sa ovom tvrdnjom može složiti. Zašto? Zato što se jasno vidi postojanje duplih temelja. Prvo što pada u oči kod ranohrišćanske bazilike, njeni temelji su nepravilnog oblika, što se može objasniti time da su graditelji vodili računa o samom mestu, konfiguraciji terena i kamenoj podlozi, prilikom gradnje ovog objekta. Severni zid je dugačak 19 m, a južni 21, objekat je na zapadu dugačak 10, a na istoku, gde se nalazi oltarska apsida zid je dužine 13 metara, stim što se u jugoistočnom delu objekta nalazi zid dužine 7 m. Konkretno u okviru postojećeg objekta, koji svakako pripada ranohrišćanskoj bazilici, jasno se primećuju temelji znatno manjih dimenzija, ali su oni pravilnijih dimenzija. Tako su severni i južni zid dugački po 11 metara, dok su zapadni, gde se nalazio ulaz, i istočni, gde je oltarska apsida dugački po 7 metara. Tako da su ovi temelji bezmalo duplo manjih dimenzija.

Na osnovu postojanja duplih temelja može se reći da su se na postojećem objektu ipak vršile izvesne građevinske korekcije. Kada? Pa verovatno u srednjem veku. Zašto? Radi obnavljanja postojećeg verskog objekta. Pošto su srednjovekovni graditelji želeli da na istom mestu naprave crkvu znatno manjih dimenzija, uglavnom su iskoristili stari južni zid, dok su sagradili novi istočni sa oltarskom apsidom, severni i delimično zapadni gde se nalazio glavni ulaz u obnovljenu crkvu. Tom prilikom iskusni graditelji su koristili postojeći materijal tj. kamen kao i kreč za zidanje. Takođe su se trudili da koriste istu tehniku zidanja, čak se držali i iste debljine zidova koja je u proseku iznosila 0,70 metara. Dakle, koristeći isti građevinski materijal, tehniku zidanja i debljinu zidova, graditelji su tako dobro odradili svoj posao, da je danas veoma teško primetiti da su se na ovom mestu obavljali građevinski radovi u različitim vremenskim periodima, mada to jasno pokazuju dupli temelji.

 Nebeske0006
Arheološki lokalitet „Nebeske stolice“

Znatno manja srednjovekovna crkva podignuta je posle ponovnog oživljavanja rudarstva na prostoru Kopaonika, a posebno sa otvaranjem rudnika Zaplanina i Belo Brdo. U vreme despota Stefana Lazarevića, na prostoru Kopaonika eksploatacija rude postala je još intenzivnija. Tada se javljaju i novi rudnici kao što su pomenuta Zaplanina i Belo Brdo. Po tvrdnji profesora Momčila Spremića rudnik Zaplanina se u izvorima javlja od treće decenije XV veka, a Belo Brdo od 1438. godine.5 Jedna grupa istoričara koja je proučavala srpsko srednjovekovno rudarstvo se slaže sa profesorom Spremićem u vezi sa pomenom rudnika Belo Brdo, ali za rudnik Zaplaninu tvrde da se u izvorima pominje još 1400. godine.6 I pored ovih nesuglasica može se reći da su ovi rudnici sigurno počeli sa radom u prvoj polovini XV veka.

Nebeske0002

Posle navedenih činjenica možemo slobodno reći da se za prvu polovinu XV veka može vezati i uspostavljanje kulta Sv. Prokopija na mestu lokaliteta „Nebeske stolice“. Svakako da su tada na temeljima ranohrišćanske bazilike rudari iz obližnjih rudnika Zaplanine i Belog Brda podigli novu crkvu i posvetili je svom zaštitniku Svetom velikomučeniku Prokopiju. Ako imamo u vidu ostatke temelja na prostoru arheološkog lokaliteta „Nebeske stolice“ gde se jasno mogu uočiti dupli temelji, koji se nalaze u okviru temelja ranohrišćanske bazilike, koji su gotovo duplo manji, to nas navodi na zaključak da je obnovljena crkva u XV veku koja je posvećena Sv. Prokopiju bila duplo manja nego ranohrišćanska bazilika. Verovatno da se ova obnova desila po ugledu na „Jug Bogdanovu“ ili „Latinsku crkvu“ u Prokuplju, koja je sagrađena sredinom XIV veka takođe na temeljima jednobrodne ranohrišćanske bazilike sagrađene još krajem V ili početkom VI veka. Ova tvrdnja je u toliko verovatnija ako se ima u vidu da je u srednjem veku ovim prostorima prolazio jedan važan putni pravac koji je povezivao Novi Pazar i Niš. On je upravo vodio preko Kopaonika i Toplice, tako da je tada postojala intenzivna komunikacija između izvorišnog dela Toplice i Prokuplja. Zbog obilja kamenog materijala uz dovlačenje minimalne količine kamena i drvene građe novosagrađena crkva iz prve polovine XV veka bila je od gotovo istog građevinskog materijala kao i srušena ranohrišćanska bazilika na čijim je temeljima podignuta.

Obnovljena crkva Sv. Prokopija nije bila dugog veka. Naime, već 1454. godine Turci su osvojili Toplicu i samo posle nekoliko decenija, i jako kratkog obavljanja verske službe, crkva se ponovo našla u ruševinama. Zbog toga i ne čudi tvrdnja Gordane Tošić i Dušana Raškovića da na objektu nisu primetili nikakve srednjovekovne intervencije jer kulturni sloj nije posedovao pokretni arheološki materijal iz srednjeg veka.7

Danas nam je dobro poznato da su sa dolaskom Turaka na Kopaoniku nastavili intenzivno da rade stari rudnici, među kojima i Zaplanina i Belo Brdo. Već 1557. godine obnovljen je i rad Pećke patrijaršije. Sve ovo je uticalo na novu obnovu crkve Sv. Prokopija. Već u drugoj polovini XVI veka rudari pomenutih rudnika su obnovili porušenu srednjovekovnu crkvu. Obnovljena crkva najverovatnije nije bila od tvrdogmaterijala već crkva brvnara. O ovoj crkvi svakako govori Radoslav Pavlović.

Među meštanima okolnih sela o crkvi brvnari i danas postoje razna predanja. Međutim, mi ćemo se zadržati samo na jednom, po kome je crkva davno, u toku jedne noći nestala, kao da je odletela, a na njenom mestu su ostali samo temelji. Inače po tvrdnji Radoslava Pavlovića crkva je bila sagrađena od uspravno poređanih talpi (crkva talpara), a pokrivena daskom. Po ovom predanju, dalje se kaže da su delovi zidova ove crkve, koja je poletela, padali po celoj Toplici. Na mestima gde su padale talpe nastajali su novi hramovi, a skoro cela crkva sručila se u Prokuplje, na mesto gde je današnja crkva Sv. Prokopija.8
Postojanje ovog predanja može se tumačiti sa istorijske tačke gledišta. Naime, ono se uglavnom vezuje za često premeštanje crkava sa jednog na drugo mesto, i to od strane meštana, a to se obično dešavalo posle rušenja ili skrnavljenja crkve od strane Turaka. Tako su male crkve brvnare obično kako su brzo nestajale tj. rušene, tako su obično brzo i nastajale, jer su ih ljudi podizali veoma brzo, gotovo u toku jedne noći, a na temeljima srušenih crkava. Zato su ljudi često veoma uverljivo objašnjavali njihovo nastajanje da su te crkve prosto odnekud doletele, kao što su isto tako i njihova nestajanja pravdali da je crkva jednostavno nekuda odletela. Pretpostavlja se da je ova crkva srušena najverovatnije krajem XVII ili tokom XVIII veka.

 Nebeske0003
Pogled na lokalitet

Ono što je posebno interesantno nestajanje, urušavanje ili premeštanje ove crkve meštani su obično pravdali ne istorijskim činjenicama već naprotiv, nekakvim izmišljenim radnjama. Po narodnom verovanju, nestajanje ove crkve desilo se zbog jedne nedozvoljene radnje, a to je pranje i sušenje pelena u blizini crkve čime je izvršena nedozvoljena radnja i ponašanje u odnosu na ovu svetinju. Dakle uzrok nestajanja, odnosno odletanja crkve su bile dečije pelene, koje je jedna majka ostavila da se suše na ogradi porte. Ova tvrdnja ima svoje uporište i podlogu u biblijskoj priči o stvaranju sveta i o prvoj ženi koja je prekršila božja, a samim tim i sva druga pravila. Takođe, ovo predanje treba vezati i za određene zabrane (tabue), a koje je narod vezao za rađanje, a u tesnoj je vezi sa statusom porodilje i novorođenčeta. Pored obrednog rituala lustracije nečiste porodilje i novorođenčeta (krštenjem i molitvom) do određenog perioda (završetka babina), pojedini prostori i lokacije, predmeti i radnje u vezi sa njima, kao što je crkva i prostor oko nje, podložni su ovim zabranama. Tako je pranjem dečijih pelena prekršen određeni tabu, time je došlo do skrnavljenja svetog mesta, u ovom slučaju crkve, a kao posledica ovakvog greha je bilo bežanje odnosno preletanje crkve. Ovako Živka Romelić objašnjava ovo narodno predanje.9

Jedno od najjednostavnijih, ali i najlogičnijih objašnjenja o nastanku priče kako je ova crkva poletela, a njeni delovi padali po celoj Toplici , a ako pri tome imamo u vidu samu lokaciju na kojoj se crkva nalazila, prosto se nameće kao dosta verovatna tvrdnja da je crkva mogla stradati u velikom olujnom nevremenu praćenom jakim vetrom, koje je prosto samu crkvu brvnaru podiglo sa starih kamenih temelja za koje je ona verovatno bila slabo pričvršćena i sručilo je niz planinsku liticu, tako da su se drveni delovi ove crkve našli razbacani u dolini reke Toplice. Ovakva sudbina crkve, koja je zadesila u toku jedne olujne noći, ostavila je snažan utisak na stanovnike ovog kraja, tako da je do danas sačuvana priča o nestanku crkve koja je tokom jedne noći jednostavno odletela. Vremenom priča je bogaćena novim sadržajima tako da je sve više gubila realne činjenice a sve više dobijala obrise bogatog narodnog predanja.

Iz svega napred rečenog možemo sa velikom sigurnošću zaključiti da se na arheološkom lokalitetu „Nebeske stolice“ nalaze ostaci četiri različite građevine: antička odnosno rimska građevina nejasne namene, ranohrišćanska bazilika, srednjovekovna crkva i crkva brvnara. Danas je poznato da su ranohrišćanske bazilike uglavnom građene na mestu antičkih hramova, pre svega iz dva razloga: zbog pogodnosti koje je pružalo poznato kultno mesto, kao i zbog nastojanja da se potisne stari paganski kult. Da li je iz ovih razloga u periodu između IV i VI veka podignuta ranohrišćanska bazilika to tek treba da utvrde neka buduća ozbiljnija istraživanja. Ova bazilika je bila velikih dimenzija i ukrašena mozaikom što navodi na zaključak da je bila važni kultni centar svoga doba. O njenom životu se ne zna gotovo ništa, osim da je u jednom trenutku opustela, i da je delimično na njenim temeljima u prvoj polovini XV veka podignuta nova crkva manjih dimenzija, od istog građevinskog materijala. Da bi na kamenim temeljima ove manje crkve u drugoj polovini XVI veka bila podignuta crkva brvnara.

Nebeske0005

Srednjovekovna crkva kao i crkva brvnara na „Nebeskim stolicama“ posvećene su Sv. Prokopiju. Crkvena slava obeležava se 21. jula (8. jula po starom kalendaru), onog dana koji je u crkvenom kalendaru posvećen ovom svetitelju koji se smatra i zaštitnikom rudara. Do pedesetih godina prošlog veka tu su se u velikom broju okupljali brojni meštani okolnih sela na veliki sabor. Slavu su ponovo obnovili posle 2000. godine, ali se sada okuplja znatno manji broj ljudi.
autor: Radoljub Jotić, profesor istorije

1 G. Tošić, D. Rašković, Ranohrišćanski spomenici na istočnim padinama Kopaonika, Zbornik radova Vizantološkog instituta XLIV, Beograd 2007, 27-45, 34-36
2 Isto, 36-37
3 Isto, 37-38
4 Isto, 38
5 M. Spremić, Despot Đurađ Branković i njegovo doba, Beograd-Banja Luka 1999, 681
6 S. Ćirković, D. Kovačević-Kojić, R. Ćuk, Staro srpsko rudarstvo, Beograd-Novi Sad 2002, 95
7 G. Tošić, D. Rašković, n. d., 38
8 R. Lj. Pavlović, Kako su kod nas crkve letele, Naučno-popularni spisi, knjiga 5, Odeljenje društvenih nauka SANU, knjiga 3, Beograd 1961, 18-19; Ž. Romelić, Crkva koja je odletela, Slike kulture nekad i sad, Zbornik br. 24, Etnografski institut SANU, Beograd 2008, 169-174, 270
9 Ž. Romelić, n. d., 272


Dodajte komentar:

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon odobrenja.
Dogodila se greška prilikom slanja komentara. Molimo pokušajte kasnije.
Ненад 124805767
Кратак филм о цркви Св. Прокопија у Прокупљу
https://youtu.be/11fl0C_F1M
| 0 0

Istorija Brusa:

Facebook - BrusONLINE
YouTube - BrusONLINE