Pre pristupanja Svetom Pričešću, vernici trebaju da se pripreme za taj sveti čin. Duhovna priprema se sastoji u molitvenom uzdizanju i unapređenju   uobičajenog i svakodnevnog načina života, uzdržavanjem od svih oblika nečistih dela i pomisli. U tom duhovnom naporu, potpomažemo se telisnim postom, koji ima za cilj stišavanje telesnih strasti.

Sveta Crkva propisuje neophodnu dužinu i način pripreme. Za odrasle ona traje sedam dana, a sastoji se u postu na vodi, nedelju dana pre Pričešća, i neuzimanju ni hrane ni pića ujutru pre Pričešća. Neposredno pred Liturgiju na kojoj se pričešćujemo, ili veče uoči Liturgije, treba da pristupimo Svetoj Tajni Ispovesti (Pokajanja), kako bismo što čišći i dostojniji prišli putiru i primili istinsko Telo i Krv Hristovu.

Za decu, bolesne, trudnice i dojilje, pravila posta su olakšana, pa je za te slučajeve najbolje posavetovati se sa sveštenikom lično.

Pravoslavna i Svetosavska Srpska Crkva se oduvek rukovodila poretkom koji je uspostavio Sveti Sava. Način pristupanja i pravila za verne po Nomokanonu Svetog Save:

Nomokanon Svetog Save, broj 228

O razvrstavanju, primanju, čuvanju i poklonjenju Božanskim tajnama

I svi su sveštenoslužitelji dužni sa čašću koja priliči u hramu Gospodnjem tvoriti službe svoje i starati se da se Tajne češće primaju.

Parohijski sveštenik parohijane svoje tome da poučava: da se i muško i žensko po mogućstvu na velike praznike, a ako ne, svakako da se makar u četiri godišnja posta, za to spremaju. Oni su dužni da sa smirenjem i u telesnoj čistoti pristupaju ovim Božanskim Tajnama.

Ko hoće da pristupi Svetome Pričešću van ova četiri posta, treba da prethodno posti sedam dana prebivajući u Crkvenoj i ličnoj domaćoj molitvi (ako nije neka nužda; ako jeste(npr: na samrti), onda tri ili makar jedan dan svega da posti), i da se priprema za podrobno ispovedanje grehova svojih. Koji su u braku, od bračnih odnosa obavezno da se u te dane uzdržavaju.

Uoči osmog dana, pred sveštenikom da ispovede sve grehe svoje, i ništa od večeri da ne okuse: ko ne može zbog mladalačkog uzrasta, ili zbog starosti, neka okusi uveče nešto malo; od ponoći svako da se uzdržava (od bilo kakve hrane i pića) spremajući se, po svojim silama, molitvom, metanijama i duhovnim razmišljanjima.

Ko ne ume da čita, i daleko je od hrama, neka usvoji pravilo kakvo mu njegov sveštenik odredi.

Posle uobičajenih molitava Crkvene službe jutrenja, svi koji hoće da se pričeste, a ne umeju da čitaju, da ostanu u hramu i slušaju kako sveštenik čita molitveno pravilo pred Pričešće i časove. Ko ume da čita, može kod kuće pročitati.

Na početku Svete Liturgije svi da se saberu u hram, i celu svetu službu sa strahom i pobožnošću da prestoje, moleći se i slušajući. Za vreme pričešća da prilaze pristojno, u dubokom smirenju, u Hristu Istinitome, koji u Svetim Tajnama prebiva pod vidom hleba i vina. Do zemlje svako da se jednom pokloni, držeći ruke krstoliko skupljene na grudima, i Hrista raspetoga ispovedajući, i ljubav prema Hristu imajući.

Kad prime svetinju, valjano da je progutaju, i kad im sveštenik svojom rukom, pomoću pokrovca, usne obriše, da celivaju rub Svete Čaše, kao samo rebro Hristovo, iz koga isteče krv i voda, i malo se udaljivši, da se poklone, ali ne do zemlje, zbog primljenih Svetih Tajni, i da stoje na svom mestu, ne pričajući jedan s drugim, niti da pljuju, dok ne uzmu naforu i vino s mlakom vodom (ukropom) pomešano. I do kraja Svete Liturgije da čekaju ne izlazeći, i da očitaju blagodarstvene molitve posle Svetog Pričešća.

Iz Velikog Tipika, glava 32


Dodajte komentar:

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon odobrenja.
Dogodila se greška prilikom slanja komentara. Molimo pokušajte kasnije.
Facebook - BrusONLINE
YouTube - BrusONLINE