Blaževo, leta 2017. - Tekst je pisan u jesen 2014. godine a objavljen leta 2017. godine. Za protekle tri godine izuzetno teško stanje postalo je još gore. Rubna područja Srbije se polako prazne, iako je poznato da se država ne brani u prestonici već na granici.

Blazevackipredeo

Ako se osvrnemo na zadnjih četrnaest godina istorije blaževačkog kraja, na period od 2000. do 2014. godine, videćemo da nema ni jednog pozitivnog primera koji bi mogao uliti bar malo optimizma za vremena koja dolaze. Zato sam i ovaj rad upravo naslovio zaista pravim pitanjem: "Ima li blaževački kraj budućnost?"

Mnogi beže od davanja odgovora na ovo nezahvalno i bolno pitanje. Ja neću. Sa ovakvom politikom prema selu i seljacima u Srbiji, treba jasno i glasno reći, bez okolišanja, međusobnog zavaravanja, otvoreno priznati, da je odgovor na postavljeno pitanje: Naš kraj nema budućnost! Za ovakvu tvrdnju postoje brojni pokazatelji koji na jasan i nedvosmislen način potvrđuju crnu konstataciju o budućnosti našeg kraja. Kao argumenti koji mi daju za pravo da iznosim ovakvu pesimističku prognozu, najbolje mogu poslužiti uporedne analize rezultata dva poslednja popisa stanovništva koja su sprovedena na početku XXI veka, aprila 2002. i oktobra 2011. godine.

Blazevo MV

Jednu teritoriju kažu čini njeno stanovništvo. Blaževački kraj zahvata teritoriju od 129,40 kilometara kvadratnih na kojoj je prema popisu iz 2002. godine živelo 1429 stanovnika ili 11,04 stanovnika na 1 kilometar kvadratni. Zato ovaj kraj spada u veoma retko naseljene predele. Prema poslednjem popisu iz 2011. godine, ovde je po prvi put, od kada se vrše popisi, broj stanovnika pao ispod 1000, tačnije u blaževačkom kraju živi svega 999 stanovnika, što dodatno smanjuje, i onako slabu naseljenost kraja i to na svega 7,72 stanovnika na kilometar kvadratni. Tendencija je da će se u budućnosti broj stanovnika i dalje smanjivati, pa samim tim i gustina naseljenosti.

Djerekare panorama1

O katastrofalnoj demografskoj slici naselja blaževačkog kraja najbolje govore sledeći podaci. Po popisu iz 2002. godine 13 sela su bila u grupi patuljastih sela jer su imala ispod 100 stanovnika, dok su 5 sela ulazila u grupu malih sela jer su imala više od 101 žitelja. Po popisu iz 2011. godine većina naših sela, čak 16, ulaze u grupu patuljastih sela, a samo dva sela, Gradac i Blaževo, su u grupi malih sela. Po popisu iz 2002. godine na ovom prostoru najveće selo bilo je Blaževo sa 183 stanovnika a najmanje Đerekari sa 23. Po zadnjem popisu najveće je selo Gradac koje ima 136 stanovnika, dok je najmanje selo Đerekari sa svega 17 stanovnika. U odnosu na prethodni popis iz 2002. godine broj stanovnika se 2011. smanjio za čak 430 ili 30,09%, tj. bezmalo za jednu trećinu. To je najveći pad broja stanovnika u procentima od kako se vrše popisi na ovoj teritoriji. Najveći pad broja stanovnika je imalo selo Stanulovići sa 55 na 26 stanovnika ili u procentima za čak 52,73%, a zatim Sudimlja sa 50 na 26 ili 48%. Najmanji pad stanovništva zabeležilo je selo Ravnište sa 95 na 84 meštana ili za 11,58%.

Međutim, postoji jedno naselje blaževačkog kraja koje je po poslednjem popisu zabeležilo ne pad već porast stanovništva, a to je Gradac. Ovo naselje je u odnosu na prethodni popis zabeležilo porast za dva žitelja ili u procentima 1,49%. Navedeni podatak može da nas navede na pogrešan zaključak. Ovo minimalno povećanje stanovnika nije posledica prirodnog priraštaja gde je veći natalitet od mortaliteta, niti posledica pojave da je jedan broj meštana ovog naselja završio svoju profesionalnu karijeru u gradu, gde su stekli zasluženu penziju, pa se vratili u svoje rodno selo da provedu mirnu starost. Naprotiv, ovo minimalno povećanje zabeleženo je tako što su se popisivači u zadnjem popisu po prvi put strogo pridržavali uputstva o granicama atara sela, tako da je jedan broj domaćinstava, koji se ranije redovno popisivao u okviru Blaževa, sada su po prvi put popisani kao žitelji Graca jer pripadaju ataru ovog sela. Kao rezultat ove činjenice je i veliki pad stanovnika Blaževa za čak 78 ili u procentima 42,62%, kao i pad broja domaćinstava za 15 ili 26,32%.

Kuca Djerekare1a

Slična priča je i sa brojem domaćinstava. Tako po popisu iz 2002. godine u blaževačkom kraju je imalo 553 domaćinstva a po popisu iz 2011. godine broj domaćinstava je pao na 425. Što se tiče domaćinstava njihov broj se u odnosu na prethodni popis smanjio za 128 ili rekordnih 23,15%, gotovo za jednu četvrtinu. To je takođe najveći pad broja domaćinstava u procentima do sada.
Godine 2002. najveći broj domaćinstava je imalo selo Gornje Leviće 67 a najmanje Đerekari samo 9. Po zadnjem popisu iz 2011. najviše domaćinstava ima Gradac 48, a najmanje Đerekari svega 7. Najveći pad broja domaćinstava zabeležilo je selo Belo Polje koje je sa 31 palo na svega 17 domaćinstava ili procentualno 45,16%. Za njim sledi Stanuloviće u kome je broj domaćinstava pao sa 23 na 14 ili za 39,13%. Najmanji pad broja domaćinstava zabeležilo je Kovizle, i to za jedno domaćinstvo sa 16 na 15 ili u procentima za 6,25% manje u odnosu na popis iz 2002. godine.

U broju domaćinstava, kao i u broju stanovnika selo Gradac je zabeležilo porast, i to za jedno domaćinstvo sa 47 na 48 ili u procentima za 2,13%. Ova činjenica samo potvrđuje napred izrečenu tvrdnju šta je uzrok tog porasta u ovom naselju.

Ako imamo u vidu broj stanovnika i broj domaćinstava po popisu iz 2002. godine u proseku jedno domaćinstvo je imalo 2,58 članova, dok je po zadnjem popisu taj broj pao na 2,35 članova, što najslikovitije govori o velikom broju staračkih domaćinstava. U proseku najviše članova po svakom domaćinstvu 2002. godine imalo je selo Kovizle, 3,69 a najmanje Belo Polje 1,61. Već 2011. godine u proseku najviše članova po domaćinstvu opet ima Kovizle, 3, a najmanje selo Stanulovići, svega 1,18.

O krajnjoj nepovoljnoj starosnoj strukturi naših domaćinstava govore i zabeleženi podaci iz zadnjeg popisa o broju stanova po našim selima. Tako je popisano ukupno 793 stanova u naseljima blaževačkog kraja. Ako ovaj podatak uporedimo sa brojem domaćinstava videćemo da u odnosu na broj domaćinstava ima gotovo duplo više stanova. Ovaj podatak nam jasno ukazuje na poražavajuću činjenicu da je gotovo svaka druga kuća u našem kraju zatvorena.

Strmoglavi pad broja stanovnika dovodi do naglog smanjenja broja dece, omladine, radno sposobnog stanovništva s jedne strane, dok se s druge strane povećava broj starih lica. Sve to dovodi do opadanja i zamiranja svih vrsta aktivnosti na datoj teritoriji. Koje su sve delatnosti postale ugrožene, o tome u daljem tekstu.

Velikim smanjenjem broja stanovnika posebno je pogođena škola u Blaževu, čiji je rad posle sto dvadeset godina postojanja doveden u pitanje.

Blazevo skola1a

Danas, (2017.god), škola ima 24 učenika, manji broj učenika škola je imala jedino u toku školske 2013/14. godine i to svega 21 učenika što predstavlja najmanji broj učenika u celokupnoj istoriji rada škole od 1894. godine pa do danas. Dovoljno je samo istaći da je naša škola u vreme popisa iz 2002. godine imala 101 učenika, a u vreme zadnjeg popisa iz 2011. godine samo 25 učenika. Dakle, broj učenika između dva popisa je pao za više od četiri puta. Nagli pad učenika u školi jasno ilustruju sledeći podaci. Školske 2001/02. godine u školi je bio 101 učenik, već 2003/04. ima 82, školske 2006/07. 62, 2009/10. ima 42 učenika a školske 2012/13. godine broj učenika pada na svega 25. Da bih smo danas u školskoj 2014/15. godini došli do ukupnog broja od 24 učenika. Naša škola više nema prostornih i kadrovskih problema, koji su je mučili u većem delu njenog postojanja, ali je danas veliki problem nedostatak učenika koji je pao na najmanji broj, i koji dovodi u pitanje dalji rad i postojanje škole.

Smanjenje broja stanovnika se manifestovao i na rad zdravstvene stanice u Blaževu. Naime, septembra 2006. godine sa odlaskom dr. Ivana Mladenovića u Brus Blaževo je ostalo bez stalnog stomatologa. Od tada u Blaževo stomatolog dolazi samo ponedeljkom iz Brusa. U zdravstvenoj stanici kao lekar i dalje radi dr. Živorad Đošić i to ponedeljkom, sredom i petkom, dok utorkom radi u ambulanti u Đerekarima, a četvrtkom radi u Domu zdravlja u Brusu. Takođe je smanjen i broj medicinskih sestara. U zdravstvenoj stanici do 2007. godine radile su tri a danas kao medicinska sestra radi samo Gordana Nešković i spremačica Radica Milosavljević, dok u zdravstvenoj ambulanti u Đerekarima trenutno ne radi ni jedna medicinska sestra.

Do 7. aprila 2009. godine postojala su dva šefa mesnih kancelarija u Blaževu i Đerekarima. Danas taj posao obavlja samo Radoljub Nešković i to ponedeljkom, sredom i petkom radi u mesnoj kancelariji u Blaževu a utorkom i četvrtkom u mesnoj kancelariji u Đerekarima.

Takođe je redukovan i rad mesne pošte. Danas u njoj radi samo Dragan Filipović, koji obavlja posao šalterskog radnika i poštara. Pošta dolazi ponedeljkom, sredom i petkom, tim danima Filipović u periodu od 8 do 10 časova radi kao šalterski radnik.

Što se tiče autobuskog saobraćaja i on je pretrpeo značajne promene jer su neki polasci za Blaževo i iz ovog mesta zbog nedostatka putnika konačno ukinuti. Tako je niško saobraćajno preduzeće „Niš–ekspres“ posle gotovo 39 godina zbog nerentabilnosti ukinulo obe linije od Niša do Blaževa 1. juna 2011. godine. Takođe i drugi prevoznik „Jugoprevoz Kruševac“ je redukovao svoje polaske za Blaževo. Oni su 2011. godine ukinuli svoju direktnu liniju Kruševac – Donje Leviće. Danas „Jugoprevoz Kruševac“ za Blaževo ima četiri polaska u 06:45, 12:45, 15:15 i 17:00 i iz Blaževa u 05:45, 08:00, 13:45 i 18:00 časova.

Borance130416 05

Većina stanovništva u blaževačkom kraju se isključivo bavi poljoprivredom. Takođe i rudarstvo je ovde tradicionalno zanimanje. Zbog naglog opadanja broja stanovnika dolazi do pojave nedostatka radno sposobnog stanovništva dok na drugoj strani se uvećava broj starih lica.   Sve ovo dovodi do naglog opadanja gotovo svih vidova privrednih aktivnosti. Zbog manjka radne snage i zbog velikog broja staračkih domaćinstava, dolazi do smanjivanja obradivih površina. Sve je manje uzoranih njiva, smanjuju se površine zasejane raznim vrstama žitarica. Naglo se smanjuje broj stoke, livade se sve manje kose tako da se pretvaraju u šume. Šljivici, malinjaci i drugi voćni zasadi se sve manje obrađuju, novi se ne zasađuju. Takođe i tradicionalno rudarstvo na prostoru blaževačkog kraja sve više zamire. Od više rudnika koji su radili na ovom prostoru, danas još uvek ima kakvu – takvu proizvodnju jedino rudnik Zaplanina. Evidentno je da ovde zamire gotovo svaka privredna aktivnost.

Zašto je naša zemlja na početku XXI veka zapala u ovako teško stanje? Treba reći da se ovo nije dogodilo slučajno, naprotiv sve je bilo dobro isplanirano u zapadnim imperijalističkim centrima moći. Još devedesetih godina prošlog veka krenuli su u krvavo rušenje SFRJ, zatim uvođenjem ekonomskih sankcija SRJ, da bi nastavili sa brutalnom, nelegalnom i zločinačkom NATO agresijom. Posle „Oktobarske revolucije“ 2000. godine zapadni zlikovci su sa otvorene oružane agresije prešli na perfidniju metodu takozvanu „tranziciju“ drugo ime za otvorenu pljačku svega vrednog u Srbiji. U ovim podmuklim namerama potpunog uništenja Srbije strani zlikovci su našli saučesnike u samoj Srbiji, u srpskoj političkoj i intelektualnoj „eliti“. Udruženim snagama opljačkali su nas do gole kože. Strogo su se držali načela prodaj, potroši i zaduži se. Prodali su bud zašto našu privredu strancima, deo radnika pretvorili u robove a deo isterali na ulicu, doveli strane zelenaške banke, zemlju pretvorili u koloniju, koju stranci otvoreno pljačkaju. Državna vlast je otuđena od naroda. Nju ne zanima interes sopstvenog naroda već samo slepo izvršavanje naloga svojih stranih kolonijalnih gazda. Vlastodršci od republičkog pa sve do opštinskog nivoa, uživaju u svojim privilegijama i enormno se bogate na raćun najsiromašnijeg naroda u Evrope.  

Pri tom se svesno među građanima podstiče potrošački mentalitet. Namerno se ističe da čovek vredi ne onoliko koliko stvara već koliko troši. Sve je na prodaju i sve ima svoju cenu. Sve se može prodati i kupiti. Vrhovno božanstvo je novac, doći do novca je glavni i jedini cilj, da bi se ostvario taj cilj sva sredstva su dozvoljena. Svesno se povlađuje ličnim prohtevima i egoističnim interesima. Suština života je zadovoljiti svoje lične potrebe čime se kod ljudi svesno uništava osećaj pripadnosti određenoj zajednici, naciji, veri, kulturi. Svesno se gubi nacionalni identitet. Povlađujući sebičnim ljudskim prohtevima, moral postaje nepoželjan. Lično poštenje, pravda, istina, jednakost, sloboda, moral, ponos, dostojanstvo su neprihvatljivi. Novac je moć, njemu se treba klanjati, on nema veru i naciju, zato slepo treba služiti samo svojim finansijerima, sve je nebitno osim zadovoljenja svojih ličnih prohteva. Čovek inficiran potrošačkim virusom postaje nacionalno nesvesna osoba idealna za razne vidove manipulacija.

Gde je izlaz iz ove situacije?

Borance130416 04

Pa u povratku u svoja rodna sela, na svoja ognjišta, na svoju dedovinu. I to što pre. Konačno se moramo okrenuti sebi i svojoj zemlji. Bog nam je dao najlepše i najplodnije parče zemlje pod nebeskim svodom. Ako ima pameti ne smemo dozvoliti da i to prodamo i postanemo nadničari na sopstvenoj zemlji. Nacionalna tragedija Srba je što žive u zemlji seljaka a hoće da budu gospoda. Ova tragikomična situacija u Srbiji traje već duže vreme. Povratkom na svoja imanja živećemo teško, hraneći sebe i svoju decu teškim i mukotrpnim radom, ali imaćemo svoje dostojanstvo, ponos, mišljenje, obraz i to nam niko ne može uzeti. Naši preci su znali koliko je zemlja vredna, pa se nisu dvoumili da je brane kada je to bilo potrebno. Dobro su znali za izreku „bolje je svoju zemlju orati nego na tuđoj pare brojati“.

Borance2016 1

Vratiti se svom selu, oživeti svoja imanja, ponovo uzorati zaparložene njive, obnoviti postojeće i podići nove voćnjake, napuniti štale stokom, očistiti pošumljene pašnjake. Obnoviti svoju tradiciju, običaje, veru, ojačati porodicu, i početi normalan život. Konačno ponovo treba negovati kod mladih prave vrednosti - veru u rad, znanje i poštenje.

Treba prestati verovati u bajku o Evropskoj uniji. Zašto treba ovoj priči okrenuti leđa? Zato što je sa pričom o EU Srbija potpuno opustošena, opljačkana, privreda uništena, takozvani strani investitori i bankari sav profit ostvaren u Srbiji iznose iz zemlje i time se naša zemlja legalno pljačka i nezaustavljivo propada. Zato se treba okrenuti majci Rusiji i pravoslavnoj braći Rusima, jedinim iskrenim prijateljima. Spas je u obnovi sela i poljoprivredne proizvodnje u kojoj sa malim ulaganjima relativno brzo se može uloženo vratiti uz to i nešto zaraditi. Plus što kroz poljoprivrednu proizodnju mi obezbeđujemo sigurno prehranjivanje svog stanovništva, a samim tim i veću samostalnost od stranog faktora koji nam evidentno nije naklonjen.

Srbija je od uvek bila stabilna i jaka samo kada je imala jako selo i seljaka. Srbija raspolaže u poljoprivredi velikim proizvodnim i izvoznim mogućnostima. Zato treba više ulagati u ratarstvo, stočarstvo, proizvodnju zdrave hrane. Obnoviti rad zemljoradničkih zadruga, uz relativno mala ulaganja, siguran i organizovan otkup, obezbeđen izvoz, oživeće poljoprivredna proizvodnja. Mlade vratiti iz gradova u sela, kod njih razbiti zabludu o lakšem i boljem životu u velikom gradu ili negde na zapadu, u inostranstvo.

BoranceAsfalt112015

Mi smo na ivici provalije i celokupnom društvu preti potpuna propast. Uzrok ovako teškom stanju treba tražiti i u nama, u nepoverenju u sopstvene snage. Istorijska je činjenica da ko ne veruje u svoju snagu i ko nije odgovoran pred sobom, svojom istorijom, svojim narodom, svojom zemljom, ne veruje u svoju već u tuđu pamet, treba da zna da će ga tuđa pamet koštati sopstvenog opstanka. Kažu da „nije slepac onaj ko ne vidi već onaj ko ne želi da vidi“, da nam umiru sela a sa njima i Srbija. Mi smo za svoju sudbinu sami odgovorni. Naša budućnost je samo u našim rukama.

P.S. Rad je pisan u jesen 2014. godine. Za protekle tri godine izuzetno teško stanje postalo je još gore. Rubna područja Srbije se polako prazne, iako je poznato da se država ne brani u prestonici već na granici.
Takvo je stanje bilo tada a danas... Ima li blaževački kraj budućnost?
autor:
Radoljub Jotić

Sela blaževačkog kraja. Popis stanovništva i domaćinstava iz 2002. godine

Red.

br

Naziv sela

Srednja nadmorska visina

Površina u hektarima

Broj domaćin-stava

Broj stanov-nika

1.

Belo Polje

875

320

31

50

2.

Blaževo

875

617

57

183

3.

Bozoljin

1050

830

52

129

4.

Boranci

850

1180

19

45

5.

Vitoše

950

950

20

57

6.

Gornje Leviće

950

1465

67

138

7.

Gradac

950

564

47

134

8.

Domiševina

900

432

36

104

9.

Donje Leviće

850

662

28

87

10.

Đerekari

875

237

9

23

11.

Iričići

875

447

22

40

12.

Kneževo

1050

348

25

60

13.

Kovizle

900

634

16

59

14.

Ravnište

1050

958

37

95

15.

Radunje

825

676

25

87

16.

Stanulovići

1150

1676

23

55

17.

Sudimlja

750

677

26

50

18.

Čokotar

1000

267

13

33

U K U P N O

12940

553

1429

Popis stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine

Red.

br

Naziv sela

Broj stanovnika

Broj domaćinstava

Broj stanova

Kretanje stanovništva u %

1.

Belo Polje

32

17

40

- 36%

2.

Blaževo

105

42

64

- 42,62%

3.

Bozoljin

87

39

77

- 32,56%

4.

Boranci

36

14

21

- 20%

5.

Vitoše

37

15

22

- 35,09%

6.

Gornje Leviće

91

46

91

- 34,06%

7.

Gradac

136

48

68

+ 1,49%

8.

Domiševina

64

28

59

- 38,46%

9.

Donje Leviće

52

21

37

- 40,23%

10.

Đerekari

17

7

18

- 26,09%

11.

Iričići

31

16

49

- 22,50%

12.

Kneževo

40

17

33

- 33,33%

13.

Kovizle

45

15

18

- 23,73%

14.

Ravnište

84

31

50

- 11,58%

15.

Radunje

62

22

26

- 28,74%

16.

Stanulovići

26

14

28

- 52,73%

17.

Sudimlja

26

22

72

- 48%

18.

Čokotar

28

11

20

- 15,15%

U K U P N O

999

425

793

- 30,09%


Dodajte komentar:

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon odobrenja.
Dogodila se greška prilikom slanja komentara. Molimo pokušajte kasnije.
Mige 159951181
Dakle "truli" zapad je i za ovo kriv? Unistenje Blazeva strategija velikih sila... masta radi svasta.
| 1 -1
Milutin Isailovic 177440108
A sta da se doda na ovo tuzno tu nema budućnosti
| 0 0
Facebook - BrusONLINE
YouTube - BrusONLINE