Deljanin porodica

Porodica Srećka i Branke Deljanin iz Brusa je trenutno najbogatija porodica jer ima tri zlatna deteta, tri šampiona Kristinu, Aleksandra i Minu, koja sa svakog takmičenja donose uglavnom najsjajnije medalje.

Deljanin Kristina

Kristina Deljanin je srednjoškolka i veoma uspešna takmičarka u džudou kao i u ostalim sportovima kojima se bavi. Aktivno bavljenje sportom bilo je na inicijativu oca Srećka koji je nekada davno pitao da se trenira džudo. Krenula je Kristina na prvi trening, bilo je malo hoću - neću, ali joj se posle par treninga džudo svideo i shvatila da je to sport za nju. Trenirala je i takmičila se na mnogim turnirima i kao poletarka bila više godina najuspešnija takmičarka u klubu. 
Na svakom turniru i takmičenju na kojem je učestvovala osvajala je uglavnom prva mesta. Zatim su krenula  značajnija takmičenja na kojima je pokazala svoj talenat i znanje. Učestvovala je na Centralnom i Državnom prvenstvu, kasnije i na Balkanskom i osvajala značajne nagrade. Na Prvenstvu centralne Srbije više puta je osvajala prvo mesto dok je na Državnim uglavnom bila druga ili treća. Na Balkanskom prvenstvu je osvojila V mesto dok je na Školskoj olimpijadi 2 puta bila druga i jednom treća.
Trenirala je i tenis koji je mnogo volela i ima par pehara sa turnira ali je morala da prekine sa treninzima iz finansijskih razloga. Kristina je uspešna i kao atletičarka pa tako na krosevima koji su organizovani u Brusu kao i na Memorijalu Goran Raičević više puta je bila prva ili je završila takmičenje osvojivši srebrnu ili bronzanu medalju.Na Okružnim takmičenjima u atletici osvajala je nagrade i u trčanju i u skoku u dalj.
 Igrala je i fudbal, bila uspešna i prešla da igra za ženski klub FK Kuršumlija ali je imala povredu što je odaljilo od fudbalskog terena kao i nedostatak finansija pa se više nije bavila ovim sportom. Kako nam je rekla da je neko samo malo finansijski podržao i pomogao njenoj porodici sigurno bi bila još uspešnija i imala mnogo bolje rezultate.
Zatim tu je skijanje pa plivanje... i da ne nabrajamo dalje jer je Kristina veoma talentovana sportiskinja koja ima zavidne rezultate.
Takođe godinu dana je bila i član reprezentacije Srbije u džudou što joj je sa prethodnim rezultatima omogućilo da bude sportiskinja Brusa dve godine za redom. Možda bi i 2017. bila izabrana za sportiskinju Brusa ali po prvi put ove godine nije bilo izbora sportiste i sportiskinje Brusa.
Trenutni planovi su joj da nastavi sa treninzima i takmičenjima u džudou kao i osvajanjem medalja, a kasnije planira da upiše DIF ili neku višu sportsko-zdravstvenu školu.

Deljanin Aleksandar
Aleksandar Deljanin je veliki fudbalski talenat i možemo reći nada srpskog fudbala. Počeo sa fudbalom još u vrtiću, dok je pohađao predškolsko.
Aca je neke godine učestvovao na krosu i ubedljivo osvojio prvo mesto. Tu je bio prisutan i Andrija Knežević koji je Acinog oca Srećka upitao "Trenira li koji sport ovaj mali?". Na odrečan odgovor Srećka Deljanina tadašnji trener mlađih kategorija FK Kopaonik Andrija Knežević - Pekson je rekao da se obavezno upiše kod njega u klub. Aca se upiše u klub, počne sa treninzima i posle izvesnog vremena na interesovanje roditelja kako sve to izgleda dobili su odgovor od trenera Kneževića "Samo neka nastavi, najbolji će da bude".  I tako je sve počelo.
Već na prvim treninzima se pokazalo da je Aca veoma talentovan i pružao je odlične igre u pionirskim selekcijama FK Kopaonik što ga je preporučilo  ostalim klubovima koji su pokazali interesovanje da ga vide kao igrača u svojim redovima. Bio je veoma mlad, još osnovac, pa je posle Kopaonika nastavio u Napretku iz Kruševca. Dok je igrao u Kopaoniku više puta je pozivan u reprezentaciju RIS i Srbije ali je morao da prođe više selektivnih utakmica što mu i nije bio problem. U Napretku je proveo 2 godine i od leta 2017. godine nastupa za FK RAD iz Beograda gde je nastavio i školovanje
 Tokom 2017. učestvovao je na više turnira na kojima je bio ili najbolji strelac ili igrač. Takođe Aleksandar se bavi i drugim sportovima kao što je atletika mada je probao i džudo, uz sestru Kristinu, ali je išao na dva-tri treninga i odustao jer mu više prijaju sportovi sa loptom.

Deljanin Mina
Mina Deljanin, najmlađi član ove porodice, koja pohađa peti razred osnovne škole uz sestru Kristinu je zavolela džudo sa 4 godine, dok je još bila u vrtiću. Išla je sa sestrom na treninge pa na prvo takmičenje na kojem je osvojila 1. mesto i zlatnu medalju što joj je samo dalo još veći podstrek. Svidelo joj se sve i krenula je dalje sa treninzima i takmičenjima na kojima je uglavnom osvajala prva mesta u svojoj kategoriji ili je bila na pobedničkom postolju. Trenirala je i tenis osvojivši nekoliko pehara na turnirima ali je morala da prekine iz finansijskih razloga.
Trenira i fudbal za mlađe kategorije OFK Kopaonik 031 i već je nastupala na nekoliko utakmica.
Pred Minom je blistava sportska karijera koja se ugledala na sestru i brata i od kojih uči.

Deljanin pehari

Da nije lako doći do zlatnih medalja i pobedničkog postolja potvrdio nam je i Srećko Deljanin, otac tri šampiona - Kristine, Aleksandra i Mine, koji kaže da su sve nagrade mogle biti mnogo sjajnije da je imao pomoć.
Na pitanje da su deca često pominjala nedostatak finansija i da li je upoznat da država Srbija pomaže talentovanu decu odgovorio je:
"Nismo ni znali. Niko nas nije obavestio – ja radim a deca kao deca. Sada kada su malo odrasli često su na internetu pa će sigurno pronaći nešto o tome. Trebalo bi i klubovi ili neko iz škole, opštine ne znam ni sam ko, da nas obavesti a ne da kasnije kažu imali ste da pročitate ili pronađu neki drugi izgovor. Finansije su nam veoma bile problem. Deca mi ponekad nisu išla na takmičenja iz tog razloga. Sina je pre dve godine dobio poziv za pripreme reprezentacije RIS u Grčku ali nisam mogao da ga pošaljem. Obraćao sam se za pomoć Sportskom savezu Brusa ili kako su se već zvali kao i predsedniku opštine Jeličiću ali nije bilo ništa tako da Aca nije otišao. Bilo mi je krivo, nisam imao ni od koga da pozajmim jer je teško vratiti. Acu su zvali OFK Beograd, Partizan i drugi klubovi da ide sa njima na pripreme ali zbog finansija nisam mogao da ga pošaljem. Jedino je FK RAD  prihvatio da sufinansira pripreme u Italiju, da pola platim ja pola klub. U Italiji je na turniru bio najbolju strelac. Primetili su ga na tom turniru i strani klubovi pa smo dobili poziv od menadžera Fiorentine da pređe kod njih kada napuni 16 godina.
U Brusu su mi bili obećali da će oni snositi troškove treninga u FK Kopaonik i kada sam sada uzimao ispisnicu za FK Rad kažu mi da moram da platim sve unazad. Ma da ne pričam kako sam se osećao. Pozajmio sam novac i platio ali sam veoma razočaran u ljude koji nešto obećaju i ne održe reč.
Nadam se da će Aca uspeti i ako mene bude poslušao ne bih želeo da od nekog transfera bilo šta ide u Brus jer ga klub ništa nije pomogao – sve smo mi plaćali kao porodica i nema bilo kakvu obavezu prema njima.
U FK Rad je druga priča – finasirali su pripreme, sada bi trebalo da mu plaćaju i Dom u Beogradu što će nam puno značiti. E to je ulaganje u igrača. Možda je to za njih malo ili mnogo ali za nas je ogromno i mi smo im neizmerno zahvalni. Na Aci je sada da opravda očekivanja novog kluba i nas kao porodice i postane vrhunski igrač što nam je svima želja.
Šta je bilo bilo je, mi idemo dalje ali veoma sam razočaran u postupke pojedinih ljudi koji su mogli doprineti da Kristina i Aleksandar, ali i mnoga druga deca, koja su talentovana i imaju predispozicije za vrhunske rezultate to i ostvare. Ovako sve smo sami gurali i osećamo veliku gorčinu najviše što deca više puta nisu išli na takmičenja jer je trebalo platiti kotizaciju, pa put i hranu što u pojedinim trenucima ja i supruga nismo mogli  finansijski ispratiti. Bilo nam je krivo ali deca su shvatila tu situaciju. Drago mi je da nisu odustali i da su iskazali svoj talenat i pokazali svoje vrednosti."
N.Miljković


Dodajte komentar:

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon odobrenja.
Dogodila se greška prilikom slanja komentara. Molimo pokušajte kasnije.
Facebook - BrusONLINE
YouTube - BrusONLINE