Brus trg mozda

Demografi, godinama već, ukazuju da lagano nestajemo. Mortalitet je veći od nataliteta, mladi odlaze, a opštinski čelnici kao da se utrkuju da obezbede sve drugo sem budućnosti i prosperiteta bar šačici onih koji se odluče ovde da ostanu.

Upozorenja demografa ne dopire do onih koji vlast doživljavaju kao svoju prćiju i prćuju onih koji misle isključivo iz glave predsednika opštine.

Neko će reći to je opšte državno pitanje. I jeste, ali gde smo tu mi koji živimo u lokalu i iskazujemo potrebu da se nešto menja, na bolje... I šta to utiče na sumornu sliku naše stvarnosti. Opština Brus može da služi kao primer osakaćivanja budućnosti i to samo zahvaljujući svojeglavosti ljudi koji je vode.

Zato, podsetimo bar na neke činjenice.

Pre pedesetak godina opština Brus imala je preko 26.000 stanovnika, danas nepunih 16.000. Najveći odliv dešava se u poslednjih petnaestak godina a razlog tome nije samo povećana smrtnost. Privreda ne postoji, sve je rasprodato u bescenje. Pozitivnih trendova, u tom smislu, ni na vidiku. Varka je i sadšnje brojčano stanje jer pojedinci su samo na biračkim spiskovima a stvarno nisu tu. Takvih primera imamo i u opštinskoj vlasti.

MrakGM 01a

FUD, 14.oktobar, ZZ Kopaoničanka, hiljade hektara na Kopaoniku sada pripadaju nekolicini privatnika, Transportno preduzeće, hotel Zvezda. Naravno, niko nema ništa protiv privatizacije ali ima protiv haračlija, drparoša i uništavanja. Tu je i najružnija slika nekada sjajnog odmarališta Zvezdara i Vračar. Doduše zvanični titular tih objekata sada je grad Beograd.

Zvezdara 2

Brus je to poklonio dvema beogradskim opštinama sa ciljem da se unapredi dečji turizam. Pa zašto se ćuti, i decenijmama kobojagi pregovara, a pokolonjeno nije privedeno nameni. Ima li načina, a čini mi se da ima, da se to vrati u vlasništvo opštine pa makar i dalje rastao korov i legle se zmije. Fabrike su ugašene, samo u bivšoj Brusjanki-Pompea radi svoj posao i upošljava uglavnom žensku radnu snagu.

MrakGM 07

Najveći biser je prostranstvo Kopaonika, sa istočne strane. Krčme se i prodaju privatni placevi a poklanja se opštinski, pa o tome bruji štampa. I ko tu dobija, a ko gubi. I ko je to postao, i kako, vlasnik prekrasnih livada, i za koje pare, kada je valjalo raskrčmiti zadružnu imovinu...I to je tema za posebnu priču. Jer, rasprodavana je imovina koju je narod gradio kulukom a kupili su je oni što su mogli da plate a deo dobili oni koji su im to omogućili...

To će, sguran sam, jednoga dana utvrđivati ozbiljnija grupacija ljudi kojima je Brus iznad ličnog interesa. Opština Raška, sasvim ispravno, uživa ubirajući sredstva prodajom plačeva za basnoslovne svote, a Brus ih poklanja pa se posle čelnici isčudjavaju i „ nemaju pojma o čemu se radi“.

Na sva usta hvalimo se turizmom. U Brusu nema gde da se prenoći, o kakvom je turizmu onda reč? Izuzimam Brzeće koje je 25 kilometara udaljeno od sedišta opštine. Hotel je postao tužno podsećanje na vremena kada se, u večernjim programima, tražila stolica više. Sada zvrji ukleto prazan, i propada. O fabrikama ne treba trošiti reči jer to i nije bilo samo pitanje Brusa, ali o ZZ Kopaoničanka i njenoj imovini mesta za komentare ima na pretek.

Mali bazen, veliki bazen, male i velike pare a sada ponovo treba lova – da se popravi ono što je (tako brzo) uništeno. I nikome ništa, a pare su naše, zajedničke. Neko bi rekao – ima se može se, uz realizaciju budzeta od tridesetak procenama. Brus je za Ginisovu knjigu.

Opredeljuju se sredstva za neke „informativne i stvaralačke delatnosti“ izvan opštine Brus, našima se daje na kašičicu ili ni malo. Baš bih voleo da nam to objasni predsednik opštine koji potpisuje isplatu novinama koje kao izveštavaju o događanjima u opštini Brus a ne pojavljuju se na sednicama SO čuvajući lik i delo, kako im se pošalje aber.

autobuska lokal 3

Šta to nudima mladima? Ništa, baš ništa. Završavaju srednjoškolsko obrazovanje i vade kartu u jednom pravcu. Žalosno. Žalosno jer za raznorazne sekretarice, šefice kabineta, i ko zna još čega, angažujemo devojke sa strane. Predsednik nam je bio predsednik žirija za nekakav izbor nekakve mis?! Dakle, razume se čovek. To je primer adekvatnog angažovanja na polju razvojne delatnosti mladih gde je sve konkretno i vidljivo. Tu je i kapitalna pomoć čuvenog fakulteta iz opštinskog potkrovlja, baš kao i način prijema na posao. O tome u jednom od sledećih nastavaka, imenom i prezimenom. I o borbi da se smeni jedan neposlušan direktor...

Uništili smo i sport, popljuvali i ono malo što je bilo dobro jer život u Brusu počinje da se računa od njega i od njih – onih polupismenih saradnika kojima je najveća kvalifikacija činjenica da su vodili izbornu kampanju Milutina Jeličića boreći se protiv SNS-a a sada pognute glave prišli novom jatu izneverivši ne samo sebe. A šta su sve pričali i tvrdili, svinja u pomijama da ne pojede.  
Goran Minić


Dodajte komentar:

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon odobrenja.
Dogodila se greška prilikom slanja komentara. Molimo pokušajte kasnije.
Facebook - BrusONLINE
YouTube - BrusONLINE