Nenad Burgic Ovaj tekst je sećanje na našeg Nenada Burgića (1952 - 1990) koji je tragično preminuo u stvaralačkom usponu, pun planova za nova istraživanja, stvaranje, dalje uspehe u diplomatskoj karijeri... Nenad Burgić za prijatelje je bio poznatiji kao Burga a za rođake Neša. Rođen je u Brusu, voleo je svoj rodni kraj i svoju zemlju, a naročito selo Blaževo "to najlepše mesto na Svetu"...

Nenad Burgić rođen je 12. aprila 1952. godine u Brusu. Osnovnu školu je učio u Brusu, gimnaziju u Kraljevu. Za svo vreme školovanja bio je odličan đak, Vukovac, pokazavši prirodnu bistrinu uma i vanserijsku inteligenciju kao i kakoću pamćenja. Đak generacije sa sedam diploma. Ekonomski fakultet je završio u Beogradu, diplomirao sa ocenom 10 u 23. godini života. Služio je JNA u Sarajevu a po odsluženju vojnog roka proizveden u čin p.poručnika.
Zaposlio se u SSIP-u 1979. godine. Akreditovan kao diplomata odlazi u Tokio za atašea za privredu. S obzirom da je izučavao filozofiju i kulturu Dalekog Istoka posle nekoliko meseci dobija poslove atašea za kulturu i štampu, tako da je uspešno obavljao poslove i iz ove oblasti.
Bio je poliglota, govorio je pet jezika: engleski, francuski, ruski, japanski i kineski. U Japanu je boravio četiri godine, od 1979. do 1983 i jedini je od svih službenika u našem diplomatskom predstavništvu govorio japanski. 
Nenad Burgić je bio čovek posebne vrste, pa i diplomata posebne vrste što nam govore i mnogobrojni događaji. Jedan od tih događaja je i onaj kada je Zoran Đorđević, dopisnik „Tanjuga“ iz Pekinga, otišao u Tokio na izlet. Potražio je Nenada Burgića, čiji je stan bio svratište i konačište za sve JPpevacicaone koji su se zadesili u tadašnjoj dvanaestmilionskoj japanskoj prestonici, a nisu imali gde da spavaju. Usput, gledajući izloge, Zoranu je zapala za oko fotografija lepe Japanke sa bluzonom od jugoslovenske zastave: trobojka i crvena komunistička petrokraka u sred srede proameričkog, antikomunističkog Japana! Brže-bolje, Zoran je kupio tu fotografiju, a onda je video da nije morao da žuri - nije bilo knjižare ni kioska u kojoj ista nije mogla da se nađe. Elem, upoznavši Nenada Burgića, Zoran mu je pokazao tu „atrakciju“, a onda saznao da je ideja potekla od Nenada, da ju je ostvarila najpoznatija japanska modna kreatorka, a bluzon nosi najpopularnija japanska pevačica.

Nenadova ljubav prema filozofiji, kulturi i jezicima Dalekog Istoka počela je mnogo pre 1979. godine, od kada je na četvorogodišnjoj službi u Tokiju. U Japan je već otišao sa objavljenom zbirkom japanske poezije „Zatvorena (otvorena) knjiga“, a za knjigu „japanskih“ stihova, haiko-poezije „Oluja u planini“, dobio saveznu nagradu (čiji je novčani deo odbio). Službovanje u Tokiju iskoristio je za više boravka u Kini, čiji je jezik takođe naučio i čija ga je kaligrafija posebno zainteresovala. Beogradska „Naučna knjiga“ i kraljevačko „Slovo“ objavili su mu 1988. godine grandiozno delo, jedino te vrste u Jugoslaviji, „Kinesku kaligrafiju“. Objavljivao je tekstove u jedinom jugoslovenskom časopisu te vrste, „Kultura Istoka“, bio je recenzent knjige Zorana Belića „Hod kroz bespuće ili Put moći – Izabrani spisi o borbi za duh“, držao je predavanja na beogradskom Filozofskom fakultetu, na raznim tribinama, bavio se grafikom i bio je jedan od najboljih umetnika „Galerije AUT“ u Grožđanima u Istri. Koautor je tokijskog izdanja „Narodne igre u Japanu“.

NenadBurgic 2Istovremeno, interesujući se za kulturu dalekih naroda, produbljivao je i znanja o kulturi svog naroda i negovao svoje nacionalne korene i baštinu. Učeći od Kineza i Japanaca o njihovom pismu, poučavao je Kineze i Japance srpskoj ćirilici i srpskoj srednjevekovnoj kaligrafiji. I više od toga, o čemu svedoči i detalj sa početka teksta: svoje službovanje u Tokiju prvenstveno je shvatio kao obavezu da tim dalekim prostorima približi Jugoslaviju. Uspeo je to na mnogo raznih načina, uobičajenih, ali i neuobičajenih za diplomatski kor. Još jedan detalj, sličan onome sa bluzonom japanske pevačice: na sve prijeme, na koje su Japanci, Kinezi, Indusi i drugi diplomatski predstavnici, sem evropskih i američkih, dolazili u nacionalnim nošnjama, pojavljivao se u šumadijskoj anteriji, vazenoj košulji i čarapama, opancima i ostalim detaljima srpske nošnje, Nije se kao neki, stideo svog seljačkog porekla i svoje „seljačke nacije“, već naprotiv, izuzetno se ponosio svojim korenima i u njima video mnoge vrednosti, nedostupne samo skorojevićskom oku.

Kada se vratio iz Japana dobio je mesto sekretar-savetnik gde je ostao sedam godina, sve do 1990. godine. Zagonetna smrt ga je presekla u najlepšim godinama života i stvaralaštva.

Za života je napisao tri knjige: Otvorena - zatvorena knjiga, Oluja u planini, za koju je dobio Prvu nagradu na konkursu u Odžacima, i Kinesku kaligrafiju.

Kinesku kaligrafiju je napisao, proučavajući je, zajedno sa japanskom kaligrafijom, razvoj i savremene tendencije, posle više poseta Kini. To je kruna njegovog zanimanja za Daleki Istok, radio je na njoj osam godina. Beogradska "Naučna knjiga" i "Slovo" kraljevačko objavili su mu 1988. tu grandioznu knjigu, jedino delo te vrste u Jugoslaviji.
Bio je redovni saradnik i pisac članaka u časopisu "Kulture Istoka" - časopis za filozofiju, književnost i umetnost Istoka čiji je urednik bio Dušan Pajin. Bavio se kaligrafijom i u tom smislu hteo da je poveže zapadnom konceptualnom umetnošću, svoje radove je izlagao na svetskim izložbama i dobio je dve nagrade.

NenadBurgic 1

Neša Burgić je posedovao onu jednostavnu moć, u istočnjačkoj tradiciji poznatoj pod nazivom Wu-Wei (delovanje - nedelovanjem) stoga je i svaki susret s njim bio upoznavanje iznova. Takav je bio i tog kobnog 7. avgusta 1990. kada se neizmerno radovao što u Beogradu konačno postoje velike količine uvoznih čajeva - posebno hvaleći neki cejlonski koji je upravo ispijao, oduševljeno govoreći o drevnoj kineskoj carici, čiju je knjigu pesama upravo prevodio, o skorom odlasku u selo Blaževo, "to najlepše mesto na Svetu" u kojem je rođena njegova majka, gde su nastajali i gotovo svi njegovi haiku, o nedovršenoj knjizi o zenu...

Nažalost Nenad Burgić je tragično preminuo u stvaralačkom usponu, pun planova za nova istraživanja, stvaranje, dalje uspehe u diplomatskoj karijeri... 

Bez reči
sve bi ovo
izgledalo drugačije

Pokrenuta je i online peticija, da zgrada Centra za kulturu Brus ponese ime "Nenad Burgić", koju možete podržati potpisom, i ukoliko potpišete potrebno je da u svom mejlu potvrdite potpis - više na linku OVDE

pripremio: N. Miljković
Izvor:

Rukopis Smilje Burgić - majke Nenada Burgića
J. Petrović - Ibarske novosti
"Slušanje tišine" - haiku poezija





Dodajte komentar:

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon odobrenja.
Dogodila se greška prilikom slanja komentara. Molimo pokušajte kasnije.
Bratislav 114685779
Hvala vam na divnom tekstu i podsecanju na Nesu. Ja sam bio u istoj generaciji sa Nesom koja je primljena u SSIP 1977. Ja sam poceo da radim aprila 1977. a Nesa mislim krajem te godine jer je u medjuvremenu bio u JNA. Kao pripravnici cesto smo se druzili, bili na istim casovima obuke za diplomatsko-konzularne poslove. Secam se jednom na casu francuskog na kome je trebalo da radi vezbe govorimo o nekim slobodnim temama, Nesa govorio o poeziji klokotrizma, a profesorkase iznenadila jer nije bila upoznata s tim. Kasnije, kada je Nesi saopsteno da ce biti premesten u nasu Ambasadu u Tokiju, poceo je sa učenjem japanskog, tako sto je izmedju ostalog pisao njihova slova na rolnama toalet papira. Negde 1979. otisao je u Tokio, a ja sam ostao i dalje u zemlji jer jos nisam bio odsluzio vojni rok. U pismima koje mi je slao po kolegama koji su odlazili iz Japana, pisao je o svojim iskustvima i prilagodjavanju zivotu i obicajima te daleke zemlje, da zivi u malom stanu na japanski nacin na podu, da vozi bicikl, da je za dve godine obisao vec pola Japana, a da svaki letnji odmor provodi u Kini. Dao mi je savet, posto sam i dalje bio u Beogradu, da moram da idem u inostranstvo jer ako ne budem radio u ambasadi, nikada necu nauciti posao, napomenuvsi da bi to bilo kao da se uci plivanje na suvom.
Po dolasku iz Japana, napisao je knjigu "Kineska kaligrafija", secam se promocije koja je odrzana na Sajmu knjiga u prisustvu predstavnika kineske ambasade i SIIP-a.
Govorio mi je i o svojoj nameri i nadi da ce ga poslati u Peking, kao sledece diplomatsko mesto, sto se nazalost nije ostvarilo.
Posto sam i ja ubrzo bio premesten u inostanstvo, gde sam ostao cetiri godine, nismo mnogo bili u kontaktu i nemam direktnih saznanja o razlozima koji su po svemu sudeci odveli Nesu u preranu smrt. Slava mu i hvala za sve sto je ucinio.
| 1 0
Bela Djuruckovic 114692026
Izuzetna licnost, drug i kolega.
| 0 0
Cica Burgic 188124419
Hvala ti sto cuvas secanje na Nesu.... predlig Sase je odlucan .
| 2 0
slazem-se 250568474
Odlican predlog
| 9 0
Sasa 250820024
ustanova kulture u Brusu trebalo bi da sa ponosom nosi ime Nenada Burgica -velikog likovnog umetnika, kaligrafa, pisca i haiku pesnika.
| 19 0