MarijaStosovic

Marija Stošović, profesorka srpskog jezika i književnosti u Srednjoj školi Brus napisala je knjigu "Grad i selo u dramskoj književnosti renesansnog Dubrovnika" koja je po prvi put predstavljena na Sajmu knjiga u Beogradu 2018. godine.

Marija je rođena u Brusu 1988. godine, rodom je iz sela Brđani a živi u selu Batote gde je nekada pohađala osnovnu školu. Srednju medicinsku školu završila je u Kruševcu, a osnovne studije Filozofskog fakulteta, na smeru Srbistika, u Nišu. Master studije upisala je u Nišu na smeru Modul za srpsku i komparativnu književnost, gde je odbranila master rad sa temom "Grad i selo u dramskoj književnosti renesansnog Dubrovnika". Trenutno radi u Srednjoj školi u Brusu kao profesor srpskog jezika i književnosti. Udata je ali iako nije još uvek promenila prezime, piše i objavljuje pod muževljevim prezimenom Stojić.

Na koji način je nastala Vaša knjiga "Grad i selo u dramskoj književnosti renesansnog Dubrovnika"

"Izabrala sam da pišem master rad o dubrovačkoj književnosti ne znajući da će postati knjiga, u dogovoru sa svojom mentorkom sam ga dopunila napisavši istoimenu knjigu. Irena Arsić, moja mentorka i profesorka na Filozofskom fakultetu u Nišu, glavni i odgovorni urednik beogradske izdavačke kuće Ars Libri, odnosno, Zadužbine Vladete Jerotića, izdaje moju knjigu, tačnije naučni rad o dubrovačkoj književnosti, u toj izdavačkoj kući. Na Sajmu knjiga u Beogradu, 2018. godine, moja knjiga je prvi put predstavljena u ediciji Stari Dubrovnik, kao treća knjiga prvog kola te edicije."

Kako je došlo do toga da pišete na temu o dubrovačkoj književnosti?

"Sasvim slučajno je došlo do toga da izaberem baš dubrovačku književnost. Profesorka je zaista korektna i uvek spremna za saradnju, pa je to u početku najviše uticalo na taj izbor. Kako je vreme prolazilo, dela se čitala, dodatna literatura prikupljala, istraživalo o Dubrovniku, shvatila sam da ne mogu površno da pristupim radu. Inače, oduvek su me privlačila dela starih književnosti, prošlost, život kojim se nekada živelo, čovek koji je delao vekovima unazad, tako da sam zaista uživala dok sam pisala o Dubrovniku. U planu imam da i dalje pišem o Dubrovniku i dubrovačkoj književnosti koja ima mnogo da ponudi, o kojoj ima još da se istražuje, na osnovu koje može mnogo da se sazna o srpskoj, ali i svetskoj književnosti."

Možete li nam reći nešto više o Vašoj knjizi i približiti je čitaocima koji će tek čitati Vašu knjigu?

"U knjizi "Grad i selo u dramskoj književnosti renesansnog Dubrovnika" analiziran je motiv grada i sela u dubrovačkoj književnosti krajem 15. i tokom 16. veka. Dramski tekstovi u kojima je analiziran taj motiv pripadaju dubrovačkim dramskim piscima Džoru Držiću, Mavru Vetranoviću, Nikoli Nalješkoviću, Antunu Sasinu i, naravno, Marinu Držiću. U književnosti starog Dubrovnika ispitivan je odnos grada i sela i cilj tog ispitivanja je, pored potvrde značaja motiva grada i sela u dubrovačkoj dramskoj renesansnoj književnosti, prikazivanje odsustva sukoba između grada i sela. Dakle, uvek aktuelna, svevremenska tema odnosa grada i sela, u dramskoj književnosti renesansnog Dubrovnika podrazumeva živopisni, realni i jedinstveni prikaz grada i sela, to jest, građana i seljana Dubrovačke Republike, koji je u uskoj vezi sa tadašnjom stvarnošću.

Taj odnos grada i sela posmatran je iz više uglova – istorijskog, društvenog i kulturnog ambijenta u kojem su nastajala dramska dela; tradicije na koju se naslanjaju; društvenih, političkih i filozofskih shvatanja koja odražavaju; biografije navedenih pisaca; dijalektike književnih i neknjiževnih tekstova, jer književna dela starog Dubrovnika nisu posebne tvorevine već izraz jedne kulture koji se može razumeti i na osnovu sačuvanih neknjiževnih tekstova; pokazivanja uticaja vlasti na sve oblasti života renesansnog Dubrovnika, gde bi same renesansne drame predstavljale određeni otpor moći koju je vlast imala.

Tako se razotkriva splet okolnosti pod kojima se oblikovala Dubrovačka Republika u geografskom, istorijskom, društvenom, ekonomskom, političkom i kulturnom pogledu. U uvodnom delu rada upravo je i dat osvrt na nastanak Dubrovnika i Dubrovačke Republike; državno uređenje; klasnu podelu i raznovrsnost stanovništva; kulturu i uticaj porekla, okruženja i prirode na to stanovništvo. Dubrovačka specifična istorija dovodi do specifičnog razvrstavanja dubrovačkog stanovništva na predstavnike grada i predstavnike sela kako u stvarnom životu, tako i u književnosti, i to upravo na osnovu prostornog, socijalnog, nacionalnog, verskog, jezičkog, kulturnog i drugih elemenata. To dovodi do toga da motiv grada i sela, to jest, odnos grada i sela bude obrađivan na tri načina – određivanjem specifičnosti određene dramske vrste koja doprinosi razvijanju tog motiva, dakle žanrovski, a što podrazumeva karakterizaciju likova, koja ima dominantnu ulogu pri ovom ispitivanju, i određivanje hronotopa.

Kada su u pitanju dubrovačke renesansne drame, nemoguće je njihovo postojanje bez pozorišta i dubrovačke scene koja predstavlja, u stvari, isečke života iz dubrovačkih kuća, kafana, sa ulica, trgova itd. Pored uvodnog i zaključnog dela knjige, kroz još šest poglavlja prikazivan je taj život građana i seljana koji su upotpunjavali sliku života renesansnog Dubrovnika. Ta slika upotpunjena je vlastelom, učiteljima, sveštenstvom, pojedinim strancima, kao predstavnicima grada, i Vlasima, kao predstavnicima sela. Međutim, kako pripadnici grada i sela nisu jasno postavljeni, niz je onih koji pripadaju i jednima i drugima, a tu se najpre misli na građanstvo, više i niže. Od lokaliteta prikazivani su Dubrovnik, Ston, Kotor, Rim, Rijeka Dubrovačka, prostor Pive i Tare, Gacko, Lopud, Korčula, da bi najviše prednjačio Dubrovnik, a tako je u stvarnom tadašnjem životu i bilo.

U zaključnom delu rada utvrđeno je odsustvo sukoba grada i sela i prisustvo njihove apsolutne simbioze prikazane na jednoj istoj sceni na kojoj nastupaju pastiri, lovci, mitološki svet, plemići, plemkinje, građani iz višeg društvenog sloja, služavke, sluge, Stonjani, Lopuđani, Krkrani, Kotorani, Turci, Jevreji, Nemci i Rimljani, pa bili oni stvarni ili fiktivni stanovnici i posetioci renesansnog Dubrovnika. Dubrovački renesansni pisci su grad i selo prikazali prvo utopijski, da bi ta utopija sve više prelazila u realnost, jer se od početka prisutna želja za pravednijim društvom ne ispunjava na način na koji su želeli da se ispuni. Ona se ispunjava na način koji je nametnula vlast obuhvatajući sve oblasti života, pa i onaj prikazani svet grada i sela u dubrovačkim renesansnim dramama."

Primerak knjige "Grad i selo u dramskoj književnosti renesansnog Dubrovnika" nalazi se u Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu, biblioteci Filozofskog fakulteta u Nišu i Narodnoj biblioteci u Brusu, a može se poručiti putem sajta izdavačke kuće Ars Libri. 


Dodajte komentar:

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon odobrenja.
Dogodila se greška prilikom slanja komentara. Molimo pokušajte kasnije.