MV atleticar9

Brus, 23. jul 2016.- Sasvim slučajno naišli smo na podatak da je na današnji dan, 23. jula, 2001. godine Miloš Vučković iz Brusa osvojio zlatnu medalju u atletici na Evropskom Olimpijskom festivalu mladih u Španiji, u disciplini 2000 m stipl, i postavio državni rekord koji je i danas važeći.

Osim ovog rekorda Miloš Vučković je ove 2016. godine vlasnik još tri važeća državna rekorda. Miloš je trenutno u SAD ali smo uspeli da stupimo u kontakt sa njim kako bi nas podsetio na uspeh iz Španije.

Miloše, na današnji dan 2001. godine na Evropskom Olimpijskom festivalu mladih u Španiji osvojili ste zlatnu medalju. Možete li nam nešto reći i podsetiti na taj Vaš uspeh?

"E, kako ste se setili toga? Kako vreme brzo leti, zar je već toliko vremena prošlo? A sećam se kao da je juče bilo - Evropski Olimpijski Festival Mladih u Mursiji, Španija. Datum 23. jul 2001. godine. Disciplina 2000m stipl. Rezultat 5:48.43. Nastupao sam za reprezentaciju Jugoslavije, a bio sam član AK Partizan."

Kakav je osećaj bio pre, za vreme i posle trke tog 23. jula 2001. u Mursiji?

"Ta cela 2001. je bila mnogo dobra atletska godina za mene. Dosta ličnih rekorda sam postavio i nekoliko državnih rekorda za mlađe juniore. Stigli smo u Mursiju 21 jula 2001, mene je čekala trka na 2000 m stipl kroz dva dana. Bio sam još uvek pod utiskom Svetskog Prvenstva za mlađe juniore u Debrecinu (Mađarska) gde sam se plasirao u finale i završio 13. u finalu na istoj disciplini. Evropski Olimpijski Festival mladih je takmičenje poput nekh mini Olipijskih igara za mlađe juniore Evrope (uzrast 16 - 17 godina).
Ja sam na žalost mora da preskočim otvaranje igara jer sam imao trku sutradan. Iz nekog nepoznatog razloga Olimpijski Komitet nije vodio mogMV atleticar7 trenera, pokojnog Franju Mihalića koji je bio samnom na Svetskom prvenstvu nedelju dana ranije. Pored mene bile su još dve atketičarke na srednjim i dugim prugama, a ni njihovi treneri nisu bili prisutni. Umesto naših trenera Olimpijski Komitet je poveo Nedeljka Đorđića (trenera Janka Benše) da bude zadužen za srednje i duge pruge. Od prvog kontakta sa njim videlo da će biti dobra saradnja ali opet nije bilo isto kao što bi bilo sa trenerom Mihalićem.
Na dan trke sam se probudio i odradio kraći jutarnji trening, usledio je doručak, onda je ubrzo i ručak došao. Negde oko 16 časova sam se uputio na stadion sa trenerom Đorđićem. Trka je bila na rasporedu u 19:30 časova po lokalnom vremenu. Odradio sam zagrevanje, istezanje i dobro se sećam da mi je trener Đorđić rekao posle prvog poziva da se prijavim za trku: "Vučko, ajde polako da se prijaviš. Prvi se prijaviš, prvi ćeš završiti trku". Naravno meni je to sve bilo nerealno, ali sam ga poslušao i prvi se prijavio. Poznavo sam dosta momaka sa startne liste jer smo samo nedelju dana ranije trčali zajedno u finalu Svetskog Prvenstva za malđe juniore.
Iskren da budem davao sam sebi šanse da završim kao treći.
Došlo je vreme da nas izvedu na startnu liniju. Poređali su nas i komanda je usledia "Na svoja mesta", a ne zadugo i pištolj je opalio. Trka je krenula. Na čelo je odmah izašao Belorus Vitali Piskun koji je završio deseti na Svetskom Prvenstvu nedelju dana ranije a i imao je mnogo bolji lični rekord od mene. Ja sam stao iza njega i pratio ga. Sa nama je bio i Italijan Luka Del Kurto koji je bio 12. na Svetskom Prvenstvu, kao i ostatak grupe. Ritam trke je bio dosta spor.
Na 1000m smo prošli tačno 3:00 minuta, gde sam ja odmah dodao gas i izašao na vodeću poziciju, ne zadugo Vitali mi se pridružio dok je Italijan i ostala grupa odpala. Trčali smo rame uz rame Vitali i ja. Ja sam konstanto dodavao pokušavao da mu se odlepim, ali on se držao veoma dobro, čak je na poslednjih 300m pokušao da mi pobegne ali nije mu uspelo. Trčali smo rame uz rame čak smo i prepone preskakali u sihronizovanom ritmu sve do poslednja 3 metra kada je Vitaliju jednostavno desna noga propala i izgubio je korak na trenutak što je bilo dovoljno za mene da podignem ruke i prođem prvi kroz cilj.

Počeo sam da trčim i slavim, nekako se potrefilo da je Luka Rujević koji se u tom trenutku takmičio u bacanju diska takođe završio svoju disciplinu i ovojio brnzanu medalju, tako da sam sa njim podelio radost.
Ne zadugo zvanični rezultati su izašli, pisalo je: 1. Miloš Vučković (Jugoslavija) 5:48.43 novi i sadašnji rekord Jugoslavije/Srbije za mlađe juniore, 2. Vitali Piskuin (Belorusija) 5:48.57 3. Majkl Fadeu (Franciska) 5:58.58. U tom trenutku meni je bilo lepo, mada nisam imao predstavu koliki sam rezultat postigao.

Ceremonija dodele medalja je bila odložena za sledeći dan popodne jer je već bilo kasno kada smo mi trebali da dođemo na red. U to vreme mobilni su tek počeli da bivaju popularni, ja nisam imao mobilni tada. Sećam se da sam zamolio novinara Politike koji je bio sa nama da pozajmim njegov mobilni da bih javio mojim roditeljima šta sam uradio. Mislim da sam poslao poruku ocu i otišao sam da rastrčim. Kada sam kasinje video novinara ponovo rekao mi je da su moji zvali da mu nisi verovali da sam pobedio.
Kasnije su mi ispričali ceo tok razgovora i da nisu ni oni bili svesni mog uspeha.
Sve je bilo propraćeno u sportskom dnevniku, onda članci u raznim novinama. Ja sam tek shvatio šta sam uradio kada sam se popeo na pobedničko postolje i čuo himnu, u to vreme "Hej Sloveni" i video da ceo stadio stoji na nogama zbog mene. Osećaj je bio veličanstven, nemoguće ga je opisati."

Kakav je osećaj danas, posle 15 godina?

"Osećaj i dalje stoji u meni i rado ga se sećam. Ta pobeda je bila velika za mene, a kasnije sam saznao da je bila takođe veliki poklon mojim roditeljima za 18. godina braka.
I posle toliko godina rado se sećam ovog podviga i nekako sam sa sobom prisetim se trke i svih emocija."

Tokom aktivnog bavljenja atletikom ostvarili ste mnoge pobede i postizali rekorde. Koji su to rekordi i da li su još aktuelni, važeći ove 2016. godine?

"Te 2001. godine sam postavio četiri državna rekorda za mlađe juniore: 800m - 1:52.92; 2000m - 5:19.33; 2000m stipl - 5:48.43; 3000m - 8:24.95. Od ova četiri rekorda, dva su i dalje na snazi - za 2000m i 2000m stipl.
Naredne 2002. postavio sam državni rekord Srbije (juniori) 3000m stipl - 9:03.04 (i dalje važi). Zatim 2006. državni rekord Seniori (dvorana) 1000m - 2:23.33 (važeći). I umalo da zaboravim, i dalјe sam vlasnik svetskih rekorda za uzrast od 16 godina na 2000m i uzrast od 15 godina na 3000m stipl."

Imaš li poruku za kraj današnjeg razgovora?

"Veoma mi je drago da se neko setio mojih rezultata i postignutih uspeha i rekorda. Hvala. Puno pozdrava svima u Srbiji i Brusu a mojim roditeljima čestitam godišnjicu braka."

MV atleticar8

Mnogi nisu ni znali da Brus ima tako značajnog atletičara kao što je Miloš Vučković, a moramo pomenuti i Miloševu majku Milicu, koja je svojevremeno bila atletičarka i reprezentativka bivše SFRJ i njegov prvi trener.

Razgovor sa Milošem Vučkovićem iz 2013. na linku OVDE
N.Miljković 


Dodajte komentar:

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon odobrenja.
Dogodila se greška prilikom slanja komentara. Molimo pokušajte kasnije.