Bibli SvDanPoez

Povodom Svetskog dana poezije koji se obeležava 21. marta Naroda biblioteka Brus je raspisala literarni konkurs za učenike "Srednje škole" koji su se takmičili u dve kategorije, a žiri je iz svake kategorije izabrao po tri najbolje pesme.

Prvu kategoriju su činili učenici prvog i drugog razreda srednje škole a prvo mesto pripalo je Katarini Milisavljević, učenici prvog razreda, sa pesmom „Umire“, drugo mesto pripalo je Nini Raičević, učenici drugog razreda, sa pesmom „Vi, naspram ljubavi i mene“ a treće mesto je pripalo Vladimiru Šćepanoviću sa pesmom „Žena“.
Drugu kategoriju su činili učenici trećeg i četvrtog razreda srednje škole, a prvo mesto je pripalo Teodori Jezdić, učenici trećeg razreda, koja je učestvovala na konkursu sa pesmom „Tebi“, drugoplasirani je bio Jovan Čoloveić sa pesmom „Oliver “, a žiri je za treće mesto u drugoj kategoriji izabrao pesmu Vladimira Radmanovića „Pesma o njoj“.
Nagrađene pesme u navedenim kategorijama možete pročitati u nastavku teksta

PRVA KATEGORIJA – UČENICI PRVOG I DRUGOG RAZREDA SREDNJE ŠKOLE

„Umire“ - Katarina Milisavljevic – I mesto u prvoj kategoriji

I gledam je tako... drugaciju. Njena kosa rasuta po jastuku, bez ikakvog sjaja, koža bleda, a oči sanjive i umorne

Smeši se,
Smeši se a znam umire.
Umire, a ne bi trebalo.
Umire san koji nije ni blizu ostvarenja
Umire i besane noći potrošene na sitnice.
Umire ljubav upućena meni.
Umire ljubav koju nikad nisam uzvratio.
Umire osoba koju nikad nisam razumeo.
Umire pesma koju još uvek nisam upamtio.
Umiru reči koje sam davno čuo.
Umire i bol koju je sebično čuvala.
Umiru osećanja koja nikad nisam shvatio.

Umire ona za kojom ću večno patiti.

„Vi, naspram ljubavi i mene“ - Nina Raičević – II mesto u prvoj kategoriji

Pitajte slobodno,
Pitajte o razočarenju što te iscedi toliko
da zaboraviš osećati bilo šta,
Pitajte me o sreći što kroz zadnji osmeh lažni
na tlo pada kao sagubljen novčić.
Al ne pitajte zašto pišem o čarolijama ljubavi
Želja mi je rečima grliti,
a vi pljujete mi rukopis.
Zarobili ste me suzama
vi, što zimi proklinjete more,
a leti među talasima dišete
badava vam;
predaju ne poznajem.
Sve dok jedan od nas ističe belu
ta vaša crna bar vuče na sivu.

I grešim, vuče me provalija
padam u ambis.
Al prati me vetar,
onaj što zatvara i onaj što otvara prozore.
Oboje sam; svi smerovi
Oboje sam i volim što jesam
što mir, što ludilo.
Nekad disala sam tiho da vam ne smeta,
sad to činim toliko glasno da hvatate moj ritam.

Al kad otpuhnete zlo u zrak, vrati vam se sledećim naletom tog istog vetra.
Zato zadržite ruže, samo na ljubav moja radost nek miriše
i na one noći s imenom, zvezde s prezimenom.
Mogu dati sebe, na druge prava nemam.
Snaga misli kažu, a ne znaju koliko sam slaba.
Naivna kažu, a ne znaju koliko sam jaka.
I bacajte me, gurnite me u jamu!
al vi ne znate da seme sam i igla uz slamu.
Vaše zlo me tera na dobro, jer što je crnje više mi se svetli.
Ja ću sad, a kažu prerano,
mada meni taman.
Taman da srcem kao kistom crtam po tami,
a svetlo na tom platnu mi boja.
Taman da snagu množim sada kada je gubim.

Taman..

Rastopila me kiša i sad sam deo neba,
jer ja vam dođem kao jesem;
osmeh mi iskren, a oči mi tužne,
telo mi premalo za delić ove duše.
Dahom diram, suzama primaknem
tišinu sviram; dišem i živim.
A vas.. Vac boli što ne bolujem večno,
ali ja eto, ljubav govorim tečno.

Ulili se moji prsti u njene,
njene pore sad su moje.
Stopile se kosti, vene,
naspram moći i velikodušnosti njene.
Najglasnija stvar na svetu njena je tišina,
najnežnija, krvavo oružje davnina.
Kad dolazi iz kuta što diše,
nema tih crta od slova što mogu boleti više.

Ti imaš pune ruke, a džepove prazne,
raduje te smeh podvaljen uspomenama,
pa se stidiš,
a kad muškarac zbog žene plače,
jedino u takvima hrabrost i vidiš.
Napravila si od mene nepobedivo leto,
jer meni se ne da biti santa leda,
meni se smeje, radost me greje.

Ti već znaš da o tebi pišem,
uvek o meni sve si znala.
Hvala što dozvoljavaš da dišem
i na svemu što si dala.
Ljubavi...

Žena“ – Vladislav Šćepanović – III mesto u prvoj kategoriji

Osmi je dan trećega meseca
Pišem jer je to moje hvala
Za sva odricanja, za sve snove
Koje mi je ona dala.

Hvala i svim najlepšim rimama
Koje se sriču i koje su tu
Ali sve one zajedno, kao nebo plavo
Ne mogu dočarati nju.

Ona rađa život, pati i voli
Poklanja snove našem malom svetu
Ona je tajna s oreola slave
Najlepša kap rose na jednom cvetu.

Duša njena je vajarsko delo,
Savršenstvo Božijeg bića,
Ona je čežnja i lepota sveta
Kap crvenog opojnog pića.

Ona je tu u našem životu
Nosi mir, ljubav i dobrotu,
Živi u nama kao najlepša sena,
Ona nije samo reč, ona je žena.

DRUGA KATEGORIJA - UČENICI TREĆEG I ČETVRTOG RAZREDA SREDNJE ŠKOLE

„Tebi“ – Teodora Jezdić – I mesto u drugoj kategoriji

Tamo na nebu blješti se zapad
odlazi dan na počinak za brda,
čeka plavi pašnjak
da mesec istera zvezdana krda.
Rumeni se nebo nad dalekim svetom,
zlati se mesec nebeskim svodom,
plivam i ja sa zvezdanim jatom
divno plavom nebeskom vodom.

Dolazi veče sa očima vodenim
tvoja zelena mladost buja u zraku,
kosa boje meseca,
zalazak sunca sa usnama rumenim,
sa suzama ljubim tvoj lik u mraku.

Svaka zvezda pruža krakove svoje,
zlatni mesec daruje svetlost mom snu,
Zvezde probijaju srce moje.
Zaustavljaju se u duši duboko dole na dnu.

A to si ti
zvezde te nose sa sobom visoko,
mesec te povlači sa zvezdanim krdima
za tobom plače moje tužno oko
ostajem sama jer sunce izlazi nad brdima.
Svakog me jutra sunce budi iz sna,

Dolazi mi na lice stvarnost i zora,
sunčevi zraci probijaju se do oka
a suzu mi briše jutro sa prozora.

„Oliver“ – Jovan Čolovejić – II mesto u drugoj kategoriji

Ne nosi svaki heroj plašt.
To su često ljudi iz naše svakodnevice,
Iako su njihova dela vredna divljenja,
Često ostaju skriveni od očiju javnosti.

Rodjeni heroj,
Zaštitnik svog naroda,
Onaj koji je ostao kada niko drugi nije smeo.

Mota mi se po glavi slika sa TV,
Gde ide snimak posle njegovog puštanja iz zatvora.
Sa suprugom i sinom, ČOVEK šeta Mitrovicom,
Kao da mu je to dnevni ritual.
Ni trunka posledice od zatvora,
Vesela faca prirodne ekspresije,
Dok se zdravi sa komšijama,
Dajući im do znanja da nije ništa posebno,
Već samo jedan od NjIH!

Mogu se setiti tog dana kada je ubijen.
Prestala je svaka nada da tinja u meni,
Želja za borbom.

Ubijen je na teritoriji,
Od koje Brisel prave kvazi državu,
Ostaće u istoriji zapisan,
Kao jedan od najvećih Srba!

„Pesma o njoj“ - Vladimir Radmanović – III mesto u drugoj kategoriji

Idemo ulicom.
Pošli smo tamo.
Stajemo.
Gledam je u oci,
Nezno plave oci.
Gledam je u dusu,
Neznu i ljupku.

Stojimo u snegu do kolena
Dok nam se kapljice kise slivaju niz lica,
Uzimam je za ruku i vodim je u mrak, u noc!
Ne u tamnu i mracnu,
Vec u neznu i ljupku,
Punu ljubavi i strasti.

Milujem joj kosu,
Ljubim joj lice,
Gledam je,
Gledam njenu lepotu.

Budim se!

Okrećem se na stranu,
Ljubim je nezno, za laku noć,
I san lep kao i moj.

TKM


Dodajte komentar:

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon odobrenja.
Dogodila se greška prilikom slanja komentara. Molimo pokušajte kasnije.