Na  licu mesta – 55.godina od tragedije  Mančester junajteda u Minhenu - Goran Minić

Minhen,06.02.2013. Minhen u izmaglici, šestog februarskog dana godine koja teče, izgleda pomalo pospano. Zima se, bar za naše uslove, nekako dvoumi između mrgodne jeseni i gotovo stidljivog belog pokrivača. Za većinu prolaznika, na čuvenom trgu Marijan plac, dan kao i svaki drugi, a nije. Nije takav za onaj deo fudbalskih zanesenjaka što pamte 1958. godinu kada je na današnji dan svetom, brzinom munje, odjeknula stravična vest. „Avion u kome su bili igrači i stručni štab Mančester junajteda iz Minhena nije poleteo“...

            Prilično šturo saopštenje nemačke kontrole leta, u prvi mah se nije razumelo. Konstatacija „nije poleteo“ na nesreću značila je da se avion BEA „Elizabetan“ nije odvojio od piste već je eksplodirao i u svom trupu zuvek ugasio 23 života, od kojih su sedmorica bili „Bezbijeve bebe“ jedva punoletni dečaci najdarovitije ikad stvorena fudbalska ekipa Mančester junajteda i “Gordog Albiona“.

            Samo 48 sati pre toga, u Beogradu, sa Crvenom zvezdom, u četvrtfinalu Kupa Evropskih šampiona, igrali su 3:3 iako su prvi deo meča rešili u svoju korist sa 0:3. Vraćali su se svojim kućama, čekala ih je blistava fudbalska karijera. Nju su zauvek, na minhenskom aerodromu, završili kapiten Rodžer Bern, Tomi Tejlor, Džef Bent, Edi Kolmen, Marks Džons, Dejvid Peg i Bili Velan. Dve nedelje nakon toga, od zadobijenih povreda, preminuo je i mladi Dankan Edvards za koga su tvrdili da je najdarovitiji fudbaler ikada rođen na ostrvu. Na aerodromu u Minhenu zauvek su otišli u legendu...

Ulaznica 04021958

            Neponovljivi dribler i akter meča Dragoslav Šekularac, svojevremenio i trener Napretka, u Beogradu je evocirao sećanja na taj dan. Ovde u Minhenu, fudbalski ljudi nisu dozvolili da se taj dan zaboravi. Na ovdašnjoj televiziji govorili su Oliver Kan, Franc Bekenbauer i oni još mlađi kojima je priča o tragediji „crvenih đavola“ zauvek ostala urezana u sećanje iz kazivanja onih što su bili očevici.

            Koristim priliku i krećem ka jednom bivšem fudbalskom hramu. U jednom trenutku, u čuvenom Olimpija parku, na stadionu na kome je Zvezda mnogo godina kasnije ostvarila odlučujuću pobedu nad Bajernom 1:2, u pohodu ka tituli šampiona Evrope, čula se samo tišina. Fudbal je iseljen u veliku, supermodernu „Arenu“, a ovde su ostale samo uspomene.

Minhen, kao središnji centar Bavarske, danas ima 1.300.000 stanovnika i nalazi se na oko 500 metara nadmorske visine. Centralni trg Marien plac predstavlja žilu kucavicu grada.Tu je i Gradska kuća koja podseća na stare dvorce a relativno je novijeg datuma gradnje – 1899. Kroz Minhen protiče reka Izar koja grad deli na Gornji i Donji. Ova pokrajina fudbalski je poznata po Bajernu i Minhenu 1860. U ovom drugom klubu svojevremeno je igrao, i bio kapiten, veliki golman Perica Radenković, jedan od prvih fudbalera koji je sa naših prostora napravio blistavu karijeru u Nemačkoj.

            Gore na tornju, dok ispijam kafu, sve je kao na dlanu. Minhenske uspomene na Zvezdin blistavi pohod kojim je pokorena fudbalska Nemačka i iz priča, novinskih članaka i TV zapisa, ponovo priča i sećanje na strašnu tragediju „crvenih đavola“ nadprosečno nadarene generacije Mata Bezbija kojoj surove životne okolnosti nikada nisu dozvolile da budu ono što su trebali. Odavde su otišli u legendu koja traje.

            Bezbijeve bebe nisu poletele. Izgorele su u trupu zloslutnog aviona koji se nije vinuo put neba. Zaleđena pista aerodroma samo je tužno sećanje i jedna ploča na kojoj stoji datum 6.februar 1958.godine, i ime Mančester junajted.
Goran Minić


Dodajte komentar:

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon odobrenja.
Dogodila se greška prilikom slanja komentara. Molimo pokušajte kasnije.
Facebook - BrusONLINE
YouTube - BrusONLINE