GordanNikolic2013

- U okviru KozArt-a 2013, Međunarodnog festivala klasične muzike, bili smo u prilici da budemo gosti i ukrademo malo slobodnog vremena Gordanu Nikoliću, jednom od najznačajnijih umetnika na violini svoje generacije, inače rodom iz Brusa. U prijatnoj atmosferi, u etno selu Latkovac, uz kafu porazgovarali smo malo o njegovim korenima, sećanjima na Brus, školovanju i planovima za dalje.

Još kao malo dete nešto starije od godinu dana odselio se iz Brusa, a sa 16 godina otišao je na studije u Bazel. U Srbiji nije bio 23 godine.
Letnje raspuste je kao dete provodio u Brusu, kod tetka Verice i kod baka Radmile – preko Rasine.

“Kod tetka Verice sam gledao TV, a kod bake sam išao na pecanje i druženje sa decom. Nažalost dosta sam imena zaboravio ali kada bih proveo neko vreme tamo sigurno bih se setio.
Moje glavne aktivnosti  tokom raspusta, koje sam provodio u Brusu, bile su pecanje – preko dana, a uveče druženje i vruće kifle u pekari.
Od tada sam dva puta prolazio kroz Brus. Ali pekara je zatvorena i na tom mestu je sada kafe. Pre 8 – 9 godina kada  sam prvi put posle dužeg vremena prolazio kroz Brus i želeo da kupim vruće kifle (ovo je rečeno uz osmeh koji samo lepa sećanja mogu da izmame) na mestu omiljene pekare je bio Kineski restoran. Malo neobično za Brus tada ali tako je bilo.”

Pošto je ribolov i dan danas jedna od aktivnosti Gordana Nikolića interesovalo ga je da li u Brusu postoji specijalizovana prodavnica pribora za ribolov.

Želja nam je da mladi ljudi iz Brusa i šire pročitaju o Vama, o mogućnostima sviranja violine i  bavljenja ozbiljnom muzikom.  Ako bi neko od njih krenuo tim putem šta bi ste im Vi poručili?

“Ne želim da ih obeshrabrim ali to je težak posao i treba postaviti dobar temelj. Violina je zaista jedan vrlo kompleksan instrument i baviti se time treba, uz talenat, imati i dosta sreće. Na početku pogotovu. Ja sam počeo zajedno sa sestrom Gordanom da sviram violinu. Naš otac Vladislav Nikolić je završio par studija i bavio se filozofijom. Želeo  je da se deca bave duhovnom aktivnošću ali koja nije vezana za jezike, da ne budemo  soficitarno vezani za neku državu već da budemo slobodni.
Zato smo pošli da sviramo i učimo violinu. Pošlo je lepo. Moja sestra Gordana je imala časove u Kruševcu kod  jednog starog Čeha, divan jedan violinista i čovek. Imao je sedu belu bradu kao iz neke bajke . Fišbak se zvao. Bio je izvanredan učitelj.
Postavio je tehniku sviranja izvanredno na samom startu, a posle nije bilo velikih problema u sviranju. Ja sam to učio od sestre, a nakon toga smo otišli u Ćupriju, u školu za Muzičke talente koja i dalje postoji i veoma mi je drago.
Zatim su usledili Švajcarska, Francuska, Engleska…  Živim u Belgiji, a radim u Holandiji.
Sada radim mnogo manje nego pre 20 godina. U 21-oj sam dobio prvi posao koncert majstora – to je prvi violinista u orkestru. Od tada sam dobrih 20 godina radio bukvalno bez odmora. Kadkad sam imao dan-dva slobodno. Radio sam stalno i usavršavao se. Ta nadgradnja je bila naporna ali jako važna.
Sada sam sa familijom malo više. Kući sam barem devet meseci godišnje.
Evo me sada ovde, u Aleksandrovcu, na KozArtu i u Latkovcu...
Imam dvoje dece – 3,5 godine i 1,5 godinu. Maja i Lazar.

Da li planirate uskoro da dođete do Brusa i možda održite jedan koncert?

Nažalost sada ne. Nastupam na KozArtu i ovde smo par dana. Smešteni smo u etno selu Latkovac. Katarina Jovanović, operska diva,  pozvala  me  da dođem. Ovde je zaista predivno. I ljudi su divni. Danas smo se malo opustili i odmorili jer smo juče imali koncert. Imamo još dva dana slobodnog vremena i onda putujemo. Sutra idem da obiđem malo familiju – mama mi je iz Donje Omašnice. I onda idemo dalje. Porodica putuje za Belgiju, a ja odlazim u Francusku - na jedan festival. Posle tog festival biću malo slobodniji, u septembru.

Znači, možemo da Vas očekujemo uskoro u Brusu ako budete u blizini?

Ja sam vrlo retko ovde. Sada su mi deca mala i nezgodno je da budem odsutan po 7-8 dana. Ove godine sam ovde došao na poziv i nagovor Katarine Jovanović. Najverovatnije ću ovde nastupati i 2015. godine. Tada se možemo čuti i dogovoriti da dođem do Brusa i organizujemo koncert.

Zahvalili smo se Gordanu Nikoliću na razgovoru, poželeli mu puno uspeha u daljem radu i da se za dve godine vidimo u Brusu, ako ne pre, a do tada poslušajte kako Gordan Nikolić svira na violini:


Nenad Miljković


Dodajte komentar:

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon odobrenja.
Dogodila se greška prilikom slanja komentara. Molimo pokušajte kasnije.
Facebook - BrusONLINE
YouTube - BrusONLINE