Trstenik,22.08.2020. Mladi inovator, istraživač i student proizvodnog mašinstva Stefan Unić ima samo 22 godine i odbornik je u lokalnom parlamentu Opštine Trstenik
Stefan Unić je rođen 21. januara 1998. godine u Kruševcu a osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekao je u školama na teritoriji opštine Trstenik. Danas uspešno studira u Trsteniku uz inovatorski i naučni rad. Iza sebe ima puno osvojenih nagrada iz raznih oblasti na takmičenjima kako u zemlji tako i inostranstvu. Možemo reći da je Stefan jedan od najmlađih inovatora i istraživača koji predstavlja Srbiju u svetu na raznim takmičenjima, sajmovima i drugim aktivnostima mladih.
Pre nekoliko meseci Stefan je napravio poseban projekat za Srbiju u vezi prečišćavanja zagađene vode i zemljšita i time osvojio punu podršku i nekoliko priznanja.
Otkuda interesovanje za nauku, ko je Stefanu bio inspiracija, šta planira dalje, kako uklopiti studije, nauku i istraživanje sa političkum aktivnostima saznaćete u nastavku teksta.
Od kada postoji interesovanje za bavljenje naukom i inovacijama?
Interesovanje postoji još od malih nogu, još kao mali sam želeo time da se bavim. Želeo sam da postanem i novinar, glumac, pevač, doktor ali najviše inovator ili pronalazač, što mi se i ostvarilo. Moj pradeka je bio inovator, sada moj deka, tako da je to porodično, genetski. Biti naučnik je velika reč i veliko zvanje, a zvanja inovatora i pronalazača su manja zvanja i meni je to dosta. U našoj zemlji biti inovator, istraživač ili pronalazač je vrlo teško, zato što to zanimanje ne postoji, od toga ne možete živeti, ali vam hobi može biti. Tako je i u drugim zemljama, pored ovog mog interesovanja, ja sam student proizvodnog mašinstva na Akademiji strukovnih studija Šumadije, sa sedištem u Kragujevcu, a odsekom u Trsteniku. Tako da je sigurno da ću se baviti mašinstvom, jer to je lep posao a pritom može lepo i da se živi od tog posla, a ovim ću nastaviti da se bavim kao hobi i u slobodno vreme, uvek.
Rekli ste da su Vaš pradeda i deda inovatori... Izgleda da Vi nastavljate tu tradicuju?
Da, izgleda da je tako. (osmeh) Mogu reći da potičem inovatorske porodice, moj pradeda Živan je prvi konstruisao i napravio vodenicu na Nišavi i u to vreme bio poznat inovator toga vremena, ušao je u knjigu značajnih ljudi Nišavskog okruga. Takođe i moj deda Živan je poznati inovator, on je sam konstruisao i napravio presu za ispravljanje tvrdog metala i bio poznat u celom okrugu zahvaljujući toj ideji. O porodici Unić iz Stopanje, nadomak Trstenika novine su pisale čak 52 puta, Uniću su čak otišli i u štampano izdanje u najpoznatijem Američkom časopisu The New York Times 2008. godine. Porodica Unić tradicionalno potiče iz inovatorske porodice, dok sam ja proširio svoja interesovanja želeći da postanem i istraživač, sa željom da postanem i poznata naučnik. (osmeh).
Koji su najznačajniji radovi koje ste do sada uradili i na koje ste Vi najviše ponosni?
Bilo ih je dosta, ali najdražemi je takmičenje za najbolju biznis ideju Rasinskog okruga gde sam osvojio drugo mesto u konkurenciji od 300 polaznika iz celog okruga, na tom takmičenju sam osvojio vicešampionsko mesto i zagarantovao svoju titulu najboljeg mladog inovatora iz Rasinskog okruga sa drugim mestom. Nekoliko godina sam radio na pronalasku „Personalizovanog orgonita“ i za taj moj pronalazak osvojio sam najveće priznanje koje dodeljuje Opština Trstenik, dobitnik sam Oktobarske nagrade za 2019. godinu za delo koje predstavlja stvaranje novog proizvoda u našoj Opštini, a to je moj „Personalizovani orgonit“. Titula najboljeg mladog inovatora mi mnogo prija i to je jedna velika satisfakcija za dalji rad i dalje istraživanje koje radim. Takođe tu su I puno drugih nagrada van granica naše zemlje, kao što su I sertifikati za počasnog gosta na raznim svetskim sajmovima.
Od priznanja i nagrada koje ste do sada osvojili ima li neka koju bi izdvojili kao najznačajnije i Vama najdraže?
Pored nagrada koje mi mnogo znače i predstavljaju potvrdu da je ono što sam radio dobro i kvaliteno, i potvrđuju moj rad, ima dosta takmičenja na kojima sam učestvovao sa grupom druge dece gde sam bio mentor i saradnja sa njima je i više nego odlična. Poznajem dosta ljudi i van granica naše zemlje i u komunikaciji sam sa njima, pa mi njihovo mišljenje i njihova potvrda za moj dalji rad znače. To su priznanja „počasni gost“ na raznim sajmovima širom sveta. Dodeljuju ih predsednici države, ministri ili organizatori sajmova. To su prestižna zvanja i nagrade koje nisu materijalne, već pokretačke, već daju vetar u leđa za još veće uspehe.
Nedavno ste završili projekat u vezi ekologije koji je vrlo značajan za Srbiju. O čemu se radi u tom projektu?
Poslednji prjekat je u vezi ekologije, tačnije u vezi prečišćavanja zagađene vode i zemljišta. Na tom projektu sam radio sa mentorima nekoliko godina, tako da je ovaj pronalazak značajan i za moj dalji rad, ali i za biografije mojih mentora, koji su odradili samnom jedan veliki posao i bili uz mene. O projektu neću puno govoriti zato što je u toku realizacija, pa ne bih da iznosim u javnost puno informacija u vezi toga. Moj rad i moja otkrića su jako značajna za celu našu zemlju, ali i svet. Tako da trudim se da se vodim onim da je velika privilegija biti u ovakvim projetima i ovakom poslu. Projekat u vezi ekologije koji sam posebno napravio vezan je uglavnom za prečišćavanje zagađene vode i pročišćavanje vode za piće, koju svi mi koristimo u domaćinstvu. Ovo je nešto potpuno novo kod nas.
Nameravate li da nastavite sa profesionalnim usavršavanjem u Srbiji ili već planirate odlazak u inostranstvo kako bi proširili svoja zananja i nastavili školovanje?
To je jako teško pitanje na koje ja ne u ovom trenutku ne mogu da dam 100% tačan odgovor. Usavršavanje u Srbiji je jako dobro i kvalitetno Nije mi želja da odem, iako sam imao puno ponuda do sada, ali ako bude neka ponuda koja je baš primamljiva onda ću dobro razmisliti. Svoje znanje mogu proširiti samo ako ja to želim, odnosno ako učim i trudim se, to se ne dobija već se stiče teškim radom i velikom upornošću. U budućnosti će znanje biti jako potrebno. Moderne tehnologije, internet i nove mreže menjaju svet i svi prelaze na digitalno učenje, što ja ne volim, nema znanja dok neuzmeš olovku i papir.
Ko Vam je podrška u dosadašnjem radu na polju nauke?
To je moja porodica, moji drugari, drugarice, mentori, profesori i mnogi drugi. Bez podrške nema ni uspeha, a ni volje za rad. Tako da kada sam na nekom takmičenju ili gostovanju, pa kada dobijem poziv od mojih drugara da me pitaju kako sam i da li sam spreman, e onda je to veliki pokretač da budem što bolji u onome to radim.
Istakli ste se kao mentor mladim naučnim timovima i kao koordinator različitih projekata. Koji su najznačajniji projekti? Sa kime radite i koliko po Vašem mišljenu ima mladih koji su zainteresovani za nauku?
Malo je mladih koji su zainteresovani za nauku, ali ima i onih koji to vole i koji kao ja žele da se time bave i tako provode slobodno vreme. Jedno vreme sam bio i mentor mladim naučnim timovima iz Srbije, čak sam nekoliko studenata imao i iz mog dragog Brusa, koji su ostvarili jako dobre rezultate i svom gradu doneli nekoliko nagrada. Sa njima sam radio na pojedinim takmičenjima i bio sam im podrška. U pojedine projekte sam ubacio dosta personalizacije, tako da su ipak malo inovativniji od drugih projekata. Mladi ljudi vole i žele da se bave naukom, ali oni nemaju nikakvu satisfakciju za to osim nagrada i priznanja koja nekome znače, a nekome ne. Meni znače i isključivo radim iz ljubavi prema tome, ali kod većine mladih je svest drugačija i ja to primećujem. Potrebno je dosta ulaganja u nauku, da bi mladi to zavoleli.
Kako Vi vidite inovatorski poziv?
Inovatorski poziv je privilegija, baviti se inovacijama je nešto što vam otvara vrata celog sveta, i toliko ima profesija koliko su teže – kao rudari, dosadnije – kao činovnici, dok su inovacije profesija kancelarije, odnosno stalnog čitanja, usavršavanja i pre svega profesija ljudi, komunikacije sa ljudima, i to je ustvari blagoslov.
Jedan ste od 49 odbornika u novom sazivu Skupštine opštine Trstenik i ujedno najmlađi odbornik lokalnog parlamenta, a moguće i u Rasinskom okrugu pa i šire. Kako je došlo da postanete političke aktivni i šta planirate dalje na tom polju?
Kao kandidat Srpske napredne stranke dobio sam poverenje građana opštine Trstenik da budem odbornik u Skupštini opštine gde ću u naredne četri godine nastojati da dostojno predstavljam i zastupam interese svih građana opštine Trstenik, a posebno omladinu i mlade. Iako nemam baš nekog iskustva u politici sa uvažavanjem ću saslušati i poštovati stav starijih i iskusnijih kolega odbornika lokalnog parlementa ali ću se svakako aktivno boriti za veći interess mladih u opštini.
Meni je žao što mladi u Trsteniku nisu toliko aktivni što se tiče politike, jer mi smo ti koji sami sebi krojimo sudbinu i treba više da učestvujemo u društveno-političkom životu kako u Trsteniku tako i u drugim mestima naše zemlje Srbije”,
Smatrate li da će političke aktivnosti u SO Trstenik uticati na Vaš razvoj u nauci?
Da li će politika uticati i na koji način u mom daljem naučnom radu i kako će se odraziti na moju karijeru sada to ne bih znao. I trenutno ne razmišljam o tome. Vreme će pokazati... Duge su četiri godine koliko mi je mandat dodeljen a ono što je sigurno to je da ću najviše da se borim za građane i mlade ljude.
Često posećujete i druga mesta Vrnjačka Banja, Aleksandrovac, Kruševac, Brus...
Da, posećujem sva ta mesta kao i druga ali najviše mi prija da odem do Brusa. U Brusu imam mnogo drugara i prijatelja sa kojima sam takoreći odrastao i sa kojima sam u kontaktu. Kao mali često puta sam išao u Brus gde sam provodio deo letnjeg i zimskog raspusta. Iskreno ti dani su mi ostali u lepom sećanju. Ono čega se sećam jeste šetnja kraj reke u gradu i najbolja druženja sa mojim vršnjacima.
Nekoliko puta ste bili gost na televiziji i davali intervjue za štampane i elektronske medije?
Nikada nisam odbio ni jedno gostovanje na televiziji kao ni za novine ili internet portal. Nastupom u medijima moj prvenstveni cilj je motivacija mladih ljudih da krenu da se bave naukom i inovacijama, jer imaju sve što im je potrebno. Danas je sve više mladih koji kreću u te vode i to je za mene fantastično, ako sam svojim javnim nastupima uspeo bar nekoliko njih da motivišem. (osmeh)
Imate li kakvu poruku za omladinu i mlade, posebno za Vaše vršnjake?
Volite vaš grad, ne znate u kakvoj lepoti živite. Budite uporni, istrajni i odlučni u onome što želite. Sve ostalo dolazi samo od sebe i da ne zaboravim, nikada nemojte zaboraviti odakle ste. Ja sa ponosom ističem ko sam i odakle sam. I dalje imam puno drugara i prijatelja sa kojima sam u komunikaciji i odlazim skoro pa svaku nedelju na druženje i kafu. Posebno me sećanje veže za Brus gde sam se kao mali igrao sa društvom na platou ispred zgrada kod Autobuske stanice.
Sada živim i studiram u Trsteniku, volim naravno svoj grad, ali Brus odiše posebnim čarima i lepotom koja se ne može opisati rečima, to je moje osećanje koje je jače od svega. Poruka svim mladima je da vole svoj grad, svoje drugare i svoje najmilije, jedino tako će ostvariti uspeh koji je značajan.
Treba napomenuti da je pred Stefanom Unićem put uspešnog inovatora i naučnika, kao i odbornika u SO Trstenik, na kom očekuje da ga pratimo i pružimo podršku u daljem radu.
Nenad Miljković, foto BrusONLINE i privatna arhiva S.Unić