Posle nedavne seče stabala u urbanom jezgru varošice Brus, u ulici Mike Đorđevića, pojedini građani pitaju (se) "Kome smetaju bruski drvoredi i drveće?".
Dok se čeka odgovor na pitanje pročitajte tekst na ovu temu, odnosno lični stav, Predraga Čolića koji živi u ulici Mike Đorđevića u Brusu:
Seča u ulici Mike Đorđevića 17.11.2023. - Kome smetaju bruski drvoredi i drveće?
Brus je nekada bio zelena oaza na dvema prelepim bisernim rekama. Danas ostajemo bez drveća i drvoreda, a reke su nam užasno zagađene. Ne verujem da se većina nas raduje tome, ali ne vidim i da se iko od nas trudi da promeni takvo stanje. Kada ostane samo beton, cigla i asfalt, sa rekama koje su postale kanalizacioni odvodi i deponije smeća, neće ostati ljudi. A sve nas je manje. Niko ko je u prolazu, neće ni poželeti da se zadrži u takvom mestu.
Živim u ulici Mike Đorđevića više od 50 godina i lično me je veoma pogodila poslednja seča drveća u mojoj ulici. I ne samo poslednja... A nadam se da će ova biti zadnja.
Nekada sam sa uživanjem prolazio drvoredima u Ulici Bratislave Petrović, Kneza Miloša, glavnoj Ulici kralja Petra I, u svojoj ulici... Bujno drveće, hlad, prepuno mirisa i vrabaca... A danas, danas je ostalo samo malo od drvoreda u Ulici kralja Petra I, a koji je, da se razumemo, odavno trebalo da se zanovi. Odavno su posečena stabla topole na staroj i novoj pijaci i preko puta škole. U Brusu nije ostao nijedan kesten, a bilo ih je svuda, proračunato raspoređenih – kod hotela Zvezda, kod crkve, kod JKP Rasina, kod stadiona, u dvorištima zgrada i u svakoj maloj ulici... O lipama da i ne govorim... U mnogim dvorištima javnih institucija posečena su sva stabla bez ikakve selekcije. Razumem da se poseku bolesna stabla ili ona koja predstavljaju opasnost, ali seći zdrava (bez obzira koliko su stara) - stvarno ne razumem. U pojedinim zemljama, drveće se PREMEŠTA na novu lokaciju da bi nastavilo svoj život. U dvorištu Srednje škole su i zanovljena, ali to čini, verujem, manje od 10% onoga što je posečeno u Brusu. Nikome ne bi smetao hlad drveta na bazenu, u banji, na dečijim igralištima. I tu su uspeli da „posade“ samo kocku ili beton. I ono malo drveća oko dečijih igrališta – posekoše! U redu, razmišljam - stara su, pretnja su – posecite , ali ZANOVITE! Jer, deca vole da se igraju u hladu i sigurnom zagrljaju drveća.
Čitam: po ličnom zahtevu građana ili nalogu pojedinih institucija - vršimo seču drveća tu i tu... PO ČIJEM ZAHTEVU? PO ČIJEM NALOGU? Ima li tu saglasnosti, ima li tu opravdanih razloga, ima li tu ikakve komisije!? KO DONOSI KRAJNjU ODLUKU?
Sa druge strane, Vrnjačka Banja, prepuna turista u bilo koje doba godine, nije poznata samo po lekovitoj vodi, već i kao zelena oaza, prijatna za šetnju, prijatna za oči... Drvoredi, drveće i parkovi se redovno održavaju, pa se čak neguju i drveni „stogodišnjaci“. Naravno, sve se i zanavlja...
U Kikindi, ulicu generala Drapšina izdvaja jedinstveni drvored koji, prema oceni svetskog sajta „Arhitektura i dizajn“, ovu ulicu postavlja na 22. mesto najlepših ulica na svetu. Reč je drvoredu koji prosto natkriva kuće i ulicu zbog čega je i tokom najvećih žega sasvim prijatno u senci i hladovini. Drvored je zasađen krajem Drugog svetskog rata i ima 389 stabala. Najviše ima američkog koprivića, javora, lipe i nekoliko stabala duda. Velika pažnja posvećuje se zdravstvenom pregledu stabala, pa tako svako drvo ima zdravstveni karton, piše na sajtu TO Kikinda. Ulicu generala Drapšina u Kikindi ljudi (turisti) žele da osete i vide.
Dragi sugrađani, da li Brus, kao turističko mesto, zamišljate kao zelenu oazu sa bisernim rekama ili kao betonsku pustoš sa deponijama smeća u tim istim rekama?
Za kraj, priložiću nešto od značaja drveća i reči čika Jove Zmaja:
Gde god nađeš zgodna mesta,
tu drvo posadi!
A drvo je blagodarno
pa će da nagradi,
nagradiće izobiljem
hlada, ploda svog,
nagradiće bilo tebe
bilo brata tvog...
Nadam se da nas ima više koji slično razmišljamo o našem Brusu i želimo da bude zelena oaza i pravo turističko mesto.
Predrag Čolić iz ulice Mike Đorđevića u Brusu
O ovoj temi pisao je sajt BrusONLINE.com ne tako davne 2015. godine - link OVDE kao i 2016. godine - link OVDE