Tokom Topličkog ustanka 1917. godine vođena je borba na Livadicama - Ivljaku u kojoj su živote dali borci iz blaževačkog kraja

Blazevackipredeo

Odvažni vojvoda Kosta Vojinović i njegovi saborci, članovi Ibarsko-kopaoničkog odreda, prkosili su neprijateljskim poterama uporno izbegavajući ili razbijajući njihove zasede, do 15. oktobra 1917. godine (po novom kalendaru).

Tada su upali u zasedu koju su im postavili neprijateljski vojnici uz pomoć bivših boraca Koste Vojinovića, na Livadicama – Ivljaku, između sela Žareva i Trećaka.

Iz bugarskih dokumenata saznajemo da je u ovoj borbi Kosti Vojinoviću poginulo 17 boraca, da je cela arhiva zaplenjena a on ranjen u levu nogu i sa svega nekoliko drugova uspeo je da se izvuče. Pada u oči da su Bugari preuveličali broj poginulih, jer je tom prilikom ubijeno 6 komita.

KostaVojinovic RJotic

O ovoj borbi pisao je i sam Vojinović u svom dnevniku:

„U samu zoru opkoljeni smo od austrijske vojske, bugarske vojske i naših izdajnika na Livadicama – Ivljaku. Potkazan sam od četnika koji su se predali, uhvatili su nam zasedu na mestima koja su im bila poznata, a kojima nam je jedini izlaz bio. Kad smo naišli na njih oni su otvorili na nas vatru. Kada su se Bugari povukli ubili su zastavnika narednika Janićija Dimića, Stanku Petrović, rođenu Dimić, Đorđa Dimića, Spasoja Kojića, Ivana Mijovića i Todora Pavlovića. U toj ogorčenoj borbi ranjen sam teško u nogu. Opkoljen od izdajnika i od vojske neprijateljske borio sam se ranjen do same noći. Bugari su imali 12 ranjenih i 6 mrtvih“. (M. Perović, Toplički ustanak 1917, str.285-286).

Dakle, u ovoj borbi poginula je Stanka Petrović Dimić, koja je Kostu Vojinovića pratila u svim njegovim borbama, živeći sa njim u nevenčanom braku. Bila je izuzetno lepa žena i sa njom je Kosta nameravao da se oženi posle rata. U vreme pogibije bila je u poodmakloj trudnoći. Sudeći po pričama savremenika, Bugari su je mrtvu iskasapili.
Sa Stankom su poginula i dva njena brata, stariji Janićije Dimić, koji je bio narednik srpske vojske, a u ustanku zastavnik Ibarsko-kopaoničkog odreda, i mlađi Đorđe Dimić, inače dečak od 16-17 godina, borac istog odreda iz Belog Polja.
Sa njima je bila i njihova majka Danica Dimić, koja je u toj borbi izgubila troje dece. I sama ranjena, smogla je snage da iz ruku sina Janićija, koji je bio na umoru, uzme zastavu odreda i spasi je. Bugari su posle bitke pobijene srpske četnike sahranili pored reke Toplice.
Nekoliko dana kasnije vojvoda Vojinović se, mada i sam ranjen u prethodnoj borbi, vratio na mesto sukoba i naredio da se poginuli sahrane u dvorištu crkve u Blaževu. Na sahrani je obećao da će svojim borcima podići nadgrobni spomenik, ali ga je smrt sprečila u ispunjavanju ovog zaveta. (B. Mladenović, Žene u Topličkom ustanku 1917, srt. 49).
Ipak zavet Koste Vojinovića je ispunio posle 100 godina jedan čovek prof. istorije Radoljub Jotić uz pomoć dobrih ljudi - pogledajte OVDE
izvor: Radoljub Jotić


Dodajte komentar:

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon odobrenja.
Dogodila se greška prilikom slanja komentara. Molimo pokušajte kasnije.
Facebook - BrusONLINE
YouTube - BrusONLINE