Jezik i poruke na zidnim ukrasnim tkaninama
Sve do pre tridesetak godina u mnogim kućama su se nalazile na zidu tkanine izvezene karakterističnim motivima i ispisanim porukama na njima. Na belom platnu najčešće plavim ili crvenim koncem prikazani su motive iz svakodnevnog života sa karakterističnim porukama.
U zavisnosti od mesta gde su stavljene ove rukotvorine se mogu podeliti na:
1. One koje su stavljene pored šporeta, popularno nazvane “kuvarice” i na njima su poruke vezane za hranu, za rad domaćica u kuhinji .
2. One koje su stavljene pored umivaonika i česmica za vodu i na njima su izvezene poruke o higijeni, uredno očešljanoj i umivenoj osobi.
3. One koje su stavljene pored kreveta a na njima su izvezene poruke ljubavnog karaktera.
4. One koje su stavljene na zidu u gostinjskoj sobi sa religijskim ili patriotskim porukama.
Sve ove tkanine su imale funkciju da budu ukras i da zaštite zidove.
Zanimljiv je i način prenošenja crteža na belo platno. Najčešće je to rađno na sledeći način: na već naveženu tkaninu (“mustru”) stavi se indigo i preko toga se stavi belo platno i trlja se aluminijumskom kašikom. Tako se dobije crtež i poruka spremna za vez. Vezle su ih uglavnom devojke pred udaju, snaše i starije žene.
Naše traganje za ovim ukrasnim tkaninama odvelo nas je kod mogih žena koje sad imaju preko šezdeset godina i koje su nam pokazale i dozvolile da mnoge od njih fotografišemo i prepišemo tekst, odnosno poruke koje su na njima izvezene. Najviše saznanja o ovim rukotvorinama i najveći broj videli smo kod sledećih osoba:
- Živadinka Čajić, domaćica iz Brusa
- Petra Čukuranović, domaćica iz Lepenca
- Senija Kovačević, domaćica iz Brusa
Živadinka Čajić rođena je 1949. godine u Zlatarima i evo šta nam je ona kazala: “Imam ih oko dvadesetak. Iznosim ih jedino kad su izložbe domaće radinosti. Uglavnom sam ih ja vezla kao devojka i dok sam bila mlada. Pa ove poslovice i poruke na njima su različite, imam o čistim rukama, o ljubavi, o ukusnom ručku, o vrednim ženama. Evo pa proberite sami šta vam se najviše dopada”.
- DOMAĆICE, NE ZADOCNI S RUČKOM
- UMI SE I OČEšLJAJ SE GLATKO
DA TE LJUBIM I ŽARKO I SLATKO
- ČIST ŠPORET JE OGLEDALO SVAKE DOMAĆICE
- NAŠA DECA, NAŠA RADOST
NEKA ZNADU ŠTA JE MLADOST
- ŽIVELA KRALJEVA PORODICA
Za ovu poslednju živadinka kaže da je nasledila od majke. Na njoj je izvezen lik kralja Aleksandra, Kraljice Marije, koja u naručju drži najmlađeg sina i dva sina između oca i majke.
Petra Čukuranović rođena je 1947. godine i kazuje: “Ja sam ovo gledala kako veze moja majka pa sam i ja počela. Mustre sam uzimala od komšika a i gledala sam po vašarima i imalo je da se nabavi”. Na njenim radovima našli smo ove poruke.
- ŽENO MOJA IMAŠ ZLATNE RUKE
KUVAš RUČAK BEZ IKAKVE MUKE.
- KOLIKO SI BLAGA
BUDI MOJA DRAGA
- KO MIJE ČESTO SVOJE LICE
TAJ IMA U LJUBAVI DOSTA SREĆE
Učenica VII razreda Đorđević Milica iz Brusa koja je ovu oblast istraživala i pisala rad u okviru lingvističke sekcije uz pomoć svoje majke i bake pronašla je nekoliko ovakvih radova koje je fotografisala i sa kojih smo uzeli ove poruke:
RADILA SAM SPREMALA SAM KUĆU MAJKE SVOJE
A SAD RADIM I POSPREMAM GDE JE ZLATO MOJE
NEKA CVETA OVO CVEĆE
A JA TI ŽELIM PUNO SREĆE
- UJNA, UJNA IZGORE TI KUJNA
A od Senije Kovačević smo zabeležili sledeće kazivanje:
“ Ja sam rođena u selu Belo Polje kod Blaževa i moji su to imali. Neke sam i ja navezla. Izlagala sam mnogo puta na izložbama i dobila sam mnoga priznanja. Mnoge sam pogubila i porasturala”. Sa njenih radova beležimo:
- HVALA TI BOŽE, RUČATI SE MOŽE!
- KUVARICE MANJE ZBORI,
DA TI RUČAK NE ZAGORI
- KUVARICA KUPUS KUVA
IZ KECELJE SKOČI BUVA
- LADNA VODA DOBRO PRIJA,
UMIJ SE TI, PA ĆU I JA.
Učitelj u penziji Kovačević Milutin rođen 1946. godine priča nam:” Davne 1969. godine u selu Gornje Leviće u školi pored umivaonika u školskom hodniku na izvezenoj tkanini stajalo je: Pre i posle jela treba ruke prati”.
Od njega smo zabeležili vrlo lepe poruke:
- ZLATNA RUKA PISALA, MEDNA USTA ČITALA
- DA JE VIŠNJA TREŠNJA, JA BI BILA JOŠ LEPŠA
- IL MI DRAGI PIŠI, ILI NEMOJ NIKAD DOĆI
TEŠKO MI TE JE ČEKATI U OVOJ TUŽNOJ NOĆI.
Nevena Miljojković, penzioner iz Brusa poseduje jednu veoma staru koju je dobila od svoje strine a koja je vežena, po svemu sudeći pre Drugog svetskog rata. Krupna, nevešta različita slova i crtež slavine iz koje izlazi kap vode i zapis: ČISTOĆA JE POLA ZDRAVLJA (zapisano kako je na ukrasnoj tkanini). Verovatno je vezilja (Nevenina strina) bila nepismena ali je slova izvezla onako kako ih je ona videla ili preslikala.
Pored “kuvarica” koje su stavljane pored šporeta i onih pored umivaonika jako su interesantne i one sa ljubavnim šalama i porukama:
- U LJUBAVI JE SREĆA TA KAD SE VOLE SRCA DVA
- SRCE MOJE I TVOJE U LJUBAVI STOJE!
- MANI SE ŠALE ČOVEČE, IZGOREĆE MI RUČAK,
ŠALIĆEMO SE DOVEČE.
- MUŽU, ŠTO MI SADA GLEDAŠU LONAC KAD
MI NISI DAO NOVAC.
Dosta ovih ukrasnih vezenih radova je sa porukama koje su vezane za decu i njihovo detinjstvo. Evo jedne:
MI SMO DECA MALA
CVEĆA SMO NABRALA.
I tako navike i potrebe da se izrađuju i vezuju ukrasne tkanine i stavljaju na zid da bi se oplemenio životni prostor više nema.
“Kuvarice” i druge dekorativne tkanine možemo naći još u sanducima i regalima starijih žena koje ne znaju šta će sa njima. Običaj je prošao ali su ostale predivne tople ljudske poruke, saveti i mudrosti koji otkrivaju dušu naših starijih, ostale su blage i umilne reči našeg srpskog jezika.
Na vašarima i u prodavnicama danas možemo kupiti a u mnogim domovima već su okačene dekotativne tkanine sa porukama na engleskom jeziku i sa izvezenim motivima koji su karakteristika nekih drugih naroda.
M.Vučković